Balkanska igra prijestolja bez Hrvata: Kako će bošnjačka matematika i ustavni apsurd odlučiti sudbinu Mostara i Sarajeva
Piše: D. Lukić
SARAJEVO — Ako je politika umijeće mogućeg, onda je utrka za hrvatskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine umijeće apsurdnog. BiH se priprema za opće izbore zakazane za listopad 2026. godine, a najmalobrojniji konstitutivni narod ponovno se, kao i u prijašnjim ciklusima, nalazi u središtu jedinstvenog izbornog trilera.
To je utrka u kojoj pobjedu ne donosi pridobivanje vlastite baze, već matematički inženjering, ustavne rupe i tihi rat između tri duboko suprotstavljena politička tabora.
Ove godine ulog je veći nego ikad. Budući da se Željko Komšić, dugogodišnji član Predsjedništva BiH koji je crpio glasove većinskog bošnjačkog stanovništva, više nema pravo kandidirati nakon dva uzastopna mandata, na stolu je preraspodjela moći. U igri su tri su kandidata s tri različite strategije – Darijana Filipović, Zdenko Lučić i Slaven Kovačević.
HDZ BiH i obrana ‘legitimiteta’
Za Dragana Čovića i ‘njegovu’ Darijanu Filipović, kandidatkinju Hrvatske demokratske zajednice (HDZ BiH), ova kampanja nije borba za ideje, već borba za opstanak nacionalnog narativa.
HDZ BiH već dva desetljeća uspješno koristi ‘slučaj Komšić’ kao ultimativno homogenizacijsko oruđe. Strategija Darijane Filipović oslanja se na poruku da je svaki glas koji nije dan HDZ-u izravno ugrožavanje nacionalnog opstanka Hrvata.
Dosada je to ‘pilo vode’ u hrvatskom glasačkom tijelu, tako da Čović ne pokazuje namjeru da mijenja ‘igru’. Ljetni mjeseci prolaze u obilasku županija, općina, gradova, posebno onih s hrvatskim stanovništvom, opet se daju velika obećanja i priča o ugroženosti i ‘velikoj borbi HDZ-a’ za hrvatske nacionalne interese.
Jasno, i vlast Republike Hrvatske izdašno pomaže kampanju HDZ-a BiH, dijeleći novac za projekte po BiH koji su pod strogom kontrolom Dragana Čovića. Ukratko, kupuju se glasovi. Osigurati plebiscitarnu podršku u hercegovačkim županijama – time bi se poslao jasan signal Bruxellesu i Washingtonu da je HDZ jedini “legitimni” sugovornik, bez obzira na konačni ishod utrke za člana Predsjedništva BiH u kojoj bi ih brojniji bošnjački glasači ponovno mogli preglasati.
Izazov s desnice – Fragmentacija oporbe
Iznenađenje ove kampanje je stvaranje koalicije pod nazivom “Petorka” (HDZ 1990, HRS, HNP, HSS i HDS), koja je lansirala zajedničkog kandidata Zdenka Lučića.
Ovo je prvi put u novijoj povijesti da hrvatska oporba nastupa s ozbiljnom infrastrukturom, odbijajući ući pod kišobran Čovićevog Hrvatskog narodnog sabora (HNS). Lučićeva kampanja cilja na “zamor materijala” među hrvatskim biračima koji su umorni od monopola HDZ-a BiH.
U svojim javnim nastupnima fokusira se na klijentelizam, propadanje javnih poduzeća, masovno iseljavanje mladih, te konstantno proziva Čovića za kriminal, dok Darijanu Filipović gotovo da i ne spominje. Ipak, strategija ‘Petorke’ nosi određeni politički rizik.
HDZ BiH ih već uvelike etiketira kao “izdajnike” koji razbijaju hrvatsko biračko tijelo u trenutku kada je nacionalno jedinstvo navodno presudno, što stvara golem pritisak na oporbene glasače. Cilj ‘Petorke’ je ‘čerupanje’ županija, odnosno dolazak u poziciju da se što više županijskih vlasti ne mogne uspostaviti bez njihove grupacije.
Demokratska fronta i “nasljednik”
Dok hrvatske stranke vode bratoubilački rat u Mostaru, u Sarajevu Demokratska fronta (DF) provodi hladnu matematičku računicu s kandidatom Slavenom Kovačevićem.
Kovačević, javnosti poznat po dobivenoj (ali u BiH politički blokiranoj) presudi pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu, nastupa kao izravni ideološki nasljednik Željka Komšića. Kovačevićeva kampanja u potpunosti ignorira etnički princip i apelira na koncept “jedan čovjek, jedan glas”, što nailazi na plodno tlo među građanski orijentiranim, ali dominantno bošnjačkim biračkim tijelom u urbanim centrima poput Sarajeva, Tuzle i Zenice.
Strategija DF-a je jasna — preusmjeriti dio glasačke mašinerije koja je godinama birala Komšića na Kovačevića. Ako u tome uspiju, glasovi koje podijele Darijana Filipović i Zdenko Lučić bit će potpuno nevažni za konačni ishod. Kovačević bi mogao glatko pobijediti, unatoč ponekim ‘šuškanjima’ da nije baš omiljen u Sarajevu.
Što znači pobjeda?
Kampanja za hrvatskog člana Predsjedništva BiH paradigmatski je prikaz ustavnog dizajna Daytona koji je stvorio “zamrznuti konflikt”.
Umjesto debate o ekonomiji, energetskoj tranziciji ili Planu rasta EU, tri tabora vode bitku oko binarne opozicije: etnički legitimitet protiv građanskog unitarizma. Za Bosnu i Hercegovinu, ishod ove utrke odredit će smjer u iduće četiri godine.
Pobjeda Kovačevića (DF) značit će nastavak političke blokade i cementiranje narativa unutar HDZ-a da su Hrvati obespravljeni, što vodi u nove zahtjeve za institucionalnu blokadu zemlje. S druge strane, pobjeda kandidata s hrvatskim predznakom mogla bi relaksirati odnose u Federaciji, ali bi otvorila unutarnji hrvatski rat za politički primat između Čovića i ojačane oporbe.
U ovoj balkanskoj ‘igri prijestolja’, stvarni pobjednik znat će se tek u postizbornom preslagivanju, kada se prebroje glasovi koji, ironično, možda uopće neće doći od naroda kojeg izabrani član službeno predstavlja.
Scena.ba
