Okruženi su minama 30 godina nakon rata. Djeca se igraju samo 50 metara od minskog polja, a put do škole također je okružen opasnim zonama. Proteklih godina sami mještani su uklanjali mine kako bi preživjeli. Ovakva je situacija u visočkom naselju Vidovići.
U kući podno brda, tada sedamnaestogodišnji dječak preko noći je morao odrasti. Korak na minu promijenio mu je život. Danas, tri desetljeća poslije, on je otac dva sina i dvije kćeri, ali opasnost nije uklonjena – i dalje je tu. U gustoj šumi nevidljive ubojice prijete, jer mine nikada nisu u potpunosti očišćene.
“1998. nagazio sam na minu, postao sam osoba s invaliditetom 70 %, amputirac desna noga. Osnovao sam obitelj, imam farmu, bavim se poljoprivredom. 30 godina nakon rata ništa nije urađeno, još smo u okruženju mina”, rekao je Fikret Ahmetaš.
U šumi je slika alarmantna. Čak dva milijuna kvadrata zemljišta je pod minama. Većina ljudi ovdje bavi se poljoprivredom i stočarstvom, a mine im život čine gotovo nepodnošljivim. Mještani ističu da ima puno školske djece koja praktično žive i odrastaju u minskom polju.
Ovo visočko naselje smješteno je između Ilijaša, Kiseljaka i Rakovice. Priroda je prelijepa, ali nedostupna zbog eksplozivnih sredstava. Vidovići su povratničko mjesto gdje ljudi vrijedno rade, ali im država život ne olakšava. Minama je okruženo i mjesto tradicionalnog održavanja Vidovićke dove, gdje se svake godine okupe stotine ljudi.
“Godinama delegiramo da se radi MSP Vidovići, gdje ima preko dva milijuna kvadrata rizične površine. Dokazano je da ima mina, mi to pošaljemo, pa smo i ove godine. BHMAC treba napraviti projekt, a onda se traže donatori, no to je skupo. Tri do šest eura košta jedan kvadrat deminiranja. Sad zamislite cijenu na 10 milijuna kvadrata ili samo za ovaj dio gdje je preko dva milijuna”, naglasio je Edin Smailović, pomoćnik gradonačelnika u Službi civilne zaštite Visoko.
Na terenu je i BHMAC. U tijeku je netehničko izviđanje, odnosno priprema projekta “Vidovići”. Na karti su ispisane brojne informacije, a označeno je i mjesto gdje je Fikret teško ozlijeđen. Ahmetaš potvrđuje da je upravo na tom dijelu nastradao te dodaje da je tijekom 2006. i 2007. godine sam uklonio deset nagaznih mina.
Na karti je vidljivo da su još na nekoliko lokacija sami civili uklanjali mine. Kada BHMAC završi ovaj projekt, bit će potrebno pronaći donatora, a tek nakon toga očekuje se dolazak deminera. Pitanje je kada će do toga doći, s obzirom na odlazak značajnih stranih investitora iz BiH. U međuvremenu, novi Zakon o deminiranju, koji bi predvidio značajna proračunska sredstva za ove namjene, još nije usvojen i čeka se da bude upućen na sjednicu Vijeća ministara BiH.
“Gdje god kreneš, pitaš se hoćeš li naći minu ili MRUD. Non-stop imamo intervencije s Civilnom zaštitom, pronalaze se mine iz dana u dan. Kad mi stoka ode, riskiram život da je vratim. Dijete sutra… što dijete zna, ne može shvatiti i može otići, može mu se dogoditi isto što i meni”, upozorio je Fikret Ahmetaš.
Inače, u Bosni i Hercegovini je 32 tisuće osoba i dalje izravno ugroženo minama. U poslijeratnom razdoblju, uslijed eksplozija mina, ozlijeđeno je gotovo dvije tisuće osoba, dok su 624 osobe izgubile život.
Scena.ba
