Nakon što je papa Lav XIV., prvi papa iz SAD-a, otvoreno kritizirao američko-izraelski rat protiv Irana i američkog predsjednika Donalda Trumpa, poručivši da su prijetnje narodu Irana “neprihvatljive”, nekoliko sati nakon što je šef Bijele kuće zaprijetio totalnim uništenjem iranske civilizacije, prelila se čaša Trumpova strpljenja s mislećim, suvislim, obrazovanim i produhovljenim sunarodnjakom i, više-manje očekivano, ispalio je prve teške riječi i uvrede i na račun poglavara Katoličke crkve.Ocijenio je da je papa Lav slab po pitanju kriminala i užasan po pitanju vanjske politike te da bi se trebao sabrati, a podijelivši AI-generiranu fotografiju koja ga očito prikazuje kaoIsusa Krista – iako je on kasnije tvrdio da je prikazan kao liječnik koji liječi ljude – izazvao je bijes čak i među vlastitim gorljivim MAGA pristašama te je zaradio i optužbe za blasfemiju.
Oštre riječi upućene Lavu koštale su ga, pak, ogorčenosti među svojim pristašama katoličke vjeroispovijesti te brojnih oštrih kritika, među kojima se posebno ističe ona talijanske premijerke Giorgije Meloni, koju je iz nekog objektivno nejasnog razloga očito umjesto donedavnom bliskom saveznicom smatrao bespogovornom sljedbenicom pa se (vjerojatno samo on) čudio kada mu je poručila da je ono što je rekao Papi neprihvatljivo te ustvrdio da ga je “šokirala” i da je “vrlo drugačija od onoga što sam mislio”, odnosno da nije hrabra jer mu je odbila pomoći da ponovno otvori Hormuški tjesnac – koji je zatvoren upravo zahvaljujući i njemu, odnosno zbog američko-izraelskog rata protiv Irana.
Desničari su se počeli otvoreno rugati Trumpu. Samo ga jedan sljedbenik u Europi još sluša
Massimo Faggioli, talijanski povjesničar i stručnjak za Vatikan, rekao je za Reuters da je taj Trumpov ispad otklonio svaku nejasnoću oko toga kako stvari stoje između Trumpove administracije i Katoličke crkve te je usporedio Trumpove komentare s nastojanjima i pritiscima čelnika nacističke Njemačke i fašističke Italije tijekom Drugog svjetskog rata da prisile papu Pija XII. da podrži njihove ciljeve.
“Čak ni Hitler ni Mussolini nisu tako izravno i javno napali papu”, rekao je Faggioli, kako je prenio nedavno The Independent.
Isprike, dakako, iz Bijele kuće nije bilo, nego se Trump ubrzo ponovno obrušio na Lava XIV., poručivši da mu netko treba reći kako je neprihvatljivo da Iran ima nuklearno oružje i da je režim u posljednja dva mjeseca ubio “najmanje 42.000 prosvjednika”, a (preobraćeni) katolik JD Vance, američki potpredsjednik, uzeo si je za pravo – navodno pokušavajući smanjiti napetosti – da Papu “pouči” da bude oprezan kada govori o teologiji, očito u znak prijekora zbog njegovih kritika američke vanjske politike.
Bez ‘amortizera‘
No, Lav XIV., rođen kao Robert Francis Prevost i odrastao u multikulturalnom, radničkom okruženju Chicaga s korijenima koji sežu i do Kreola, nakon svega je poručio da će – kao što to pape uvijek i čine – i dalje promovirati mir te je poručio da mu rasprava s Trumpom “nije u interesu” te sugerirao da uopće nije govorio o njemu kada je u sklopu “afričke turneje” u Kamerunu poručio da svijet “pustoši šačica tirana” – jer je, kako je rekao, govor pripremljen prije nego što je američki predsjednik komentirao njega i poruku mira koju promiče – da bi poslije ponovno uputio slične poruke.
I dok se mnogi zgražavaju nad “bezobrazlukom” Trumpa i njegove administracije u odnosu prema Papi, a razni promatrači i eksperti analiziraju Papine riječi u svjetlu stava prema liderima kao glavnim čimbenicima kaosa, nasilja i sukoba, američki portal Axios u svom tekstu u ponedjeljak stvar promatra iz specifičnog diskursa. Autor Russell Contreras, name, piše kako rastuće napetosti između pape Lava XIV. i američkog predsjednika možda ovise o nečemu poprilično jednostavnom – činjenici da papa Lav XIV. u toj komunikaciji ne treba prevoditelja.
Trump se odbio ispričati Papi, on i Vance na bizaran način pokušavaju opravdati skandaloznu objavu
Contreras navodi kako okolnost da je engleski materinji jezik aktualnog Pape uklanja dugogodišnji vatikanski “amortizer”, odnosno nejasnoće u prijevodu, koji je povijesno služio za ublažavanje ili pojašnjavanje papinske kritike američkih čelnika.
U uvjetima nepostojanja takvoga ‘buffera‘, izjave Lava XIV. dopiru izravnije u američki medijski prostor i uši američkih katolika, pojačavajući politički učinak i reakcije. Papine izjave, kako se navodi, lako se uklapaju u isječke u vijestima kabelskih televizija, na društvenim mrežama i u kampanjskim porukama, ubrzavajući njihov politički učinak – upravo poput onih predsjednika Trumpa.
Ne-izgubljen u prijevodu
Lav XIV. brzo se profilirao kao glas koji otvoreno govori o globalnim sukobima i unutarnjoj politici američke administracije, uključujući napetosti oko Irana, američkog vodstva i Trumpove imigracijske politike, a Trump, kako navodi autor, nije obožavatelj Pape, kojega je nazvao “vrlo liberalnom osobom” kada je govorio kako je “slab po pitanju kriminala” i “užasan u vanjskoj politici”.
“Nemam ništa protiv toga da papa govori što želi i želim da govori što želi, ali se mogu ne složiti”, poručio je Trump.
Prethodni pape, ističe Contreras, uključujući Franju, Ivana Pavla II. i Benedikta XVI., često su se oslanjali na prijevod, što je vatikanskim dužnosnicima davalo prostor da prilagode ton nakon što bi izjave izazvale kontroverze. Lav, nasuprot tome, govori tečan, kulturološki prilagođen engleski jezik, često koristeći izraze koji odražavaju američki politički diskurs i kulturu, a to uklanja mogućnost vjerodostojnog poricanja kada izjave izazovu političke reakcije.
Zašto su Amerikanci u tajnosti pokušali pritisnuti papu? Stvar je otišla predaleko
Vatikan je, podsjeća autor, povijesno koristio jezične nijanse kao diplomatski alat, osobito kada se obraćao moćnim državama poput SAD-a. No, komunikacijski stil Lava XIV. sugerira strateški pomak prema jasnoći umjesto opreznosti, a također upućuje na papu koji bi mogao biti spremniji izravno se uključiti u američke političke rasprave, umjesto da se oslanja na općeniti moralni okvir.
“Odrastajući u SAD-u, Lav ima i izvorno znanje američkog engleskog i uvid u američku kulturu. Oboje je važno”, rekao je Vincent J. Miller, nositelj katedre Gudorf za katoličku teologiju i kulturu na Sveučilištu Dayton, za Axios. Miller ističe da je to upečatljiv kontrast u odnosu na Franju, koji je mogao puniti naslovnice provokativnim izjavama, ali te izjave nije mogao precizno usmjeriti na američki kontekst.
Razumijevanje isprepletenosti raligije i politike
“To je više od same sposobnosti čitanja i slušanja onoga što američki političari govore bez oslanjanja na izvještaje ili prijevode. Lav razumije isprepletenost religije i politike u SAD-u”, kaže Miller i dodaje da Lav ne daje samo kratke izjave, već uključuje i poruke, kao što je učinio u svojoj homiliji na Cvjetnicu, kao odgovor na političku i militarističku upotrebu Biblije u molitvi američkog ministra rata/obrane Petea Hegsetha 26. ožujka.
No, Allen Sánchez, izvršni direktor Konferencije katoličkih biskupa Novog Meksika, podsjeća da Lav, kao i drugi pape, ima tim savjetnika i medijski tim te točno zna što reći na bilo kojem jeziku. “Mislim da se američki i engleski aspekti prenaglašavaju”, rekao je Sánchez za Axios. “Prethodni pape govorili su ono što su namjeravali. Dar Lava je u tome što je vrlo precizan”, smatra on. Također dodaje da Lava vodi Evanđelje, a ne nova medijska strategija usmjerena samo na Sjedinjene Države.
Papinske poruke, navodi Contreras, dugo su utjecale na rasprave o katoličkom društvenom nauku, no rijetko su se izravno preklapale s izbornom politikom, a tečnost izričaja Lava XIV. mogla bi označiti novu eru u kojoj će se vatikanske poruke neposrednije uklapati u američku stranačku dinamiku. “Lava se u SAD-u ne samo čuje jasnije – njegov se utjecaj osjeća izravnije”, zaključuje za Axios Russell Contreras.
Scena.ba
