Čini se samorazumljivim, ali proces brisanja nije tako jednostavan kao što se možda čini na prvi pogled
Istraživanja često kao probleme ističu nedostatak transparentnosti oko načina obrade zahtjeva i odsutnost jasne potvrde kako su podaci doista uklonjeni.
Ovi problemi nisu ograničeni samo na operativne sustave. Na društvenim mrežama i širokom rasponu pretplatničkih usluga mehanizmi brisanja često su jednako nejasni.
Takve zablude mogu imati ozbiljne implikacije za dobrobit korisnika, izlažući ih sigurnosnim i privatnim ranjivostima.
Daljnja komplikacija je što se mnogi korisnici boje gubitka podataka, datoteka, fotografija i videozapisa slučajnim brisanjem, što se naziva diagrafefobijom. Iako ovo (još) nije službeno prepoznata patologija, studije ponašanja digitalnog gomilanja pokazuju kako se neki ljudi jako tjeskobno osjećaju pri pomisli na gubitak ili slučajno brisanje osobnih podataka poput fotografija i glazbe.
Takve brige povećavaju količinu osobnih podataka koji stoje nenadzirani, ali neizbrisani, spremni za potencijalnu zlouporabu.
Brisanje ili uklanjanje?
Uobičajena je zabluda kako brisanje znači brisanje – izbrisana stavka više nije vidljiva, potpuno je izbrisana bez mogućnosti povratka. To uglavnom nije točno. Kada korisnici brišu datoteke – premještanjem u koš za smeće, pa zatim trajnim brisanjem – podaci nisu doista obrisani. Umjesto toga, sustav označava prostor za pohranu kao ponovno upotrebljiv i ažurira metapodatke kako bi prekinuo vezu s datotekom.
Ali, temeljni sadržaj često ostaje oporavljiv uz pomoć odgovarajućih alata, posebno kada se podaci dupliciraju na više sustava ili uređaja. Robusniji oblici brisanja uključuju fizičko uništavanje medija za pohranu, prepisivanje memorijskih blokova novim podacima kako bi se zakopao original ili šifriranje podataka i uništavanje ključa nakon toga.
Međutim, takve metode mogu biti skupe i mogu učiniti uređaj za pohranu neupotrebljivim. Karakteristike infrastrukture u računalnom oblaku također predstavljaju izazove za sigurno brisanje podataka. Slično tome, sadržaj na javnim društvenim mrežama možda neće biti stvarno izbrisan nakon brisanja zbog odgovora, komentara i web arhiva, što su sve načini kako se pohranjuje objave.
Značenje izbrisanog tvita moguće je, na primjer, rekreirati na temelju odgovora i spominjanja.
Zombi računi
Još jedna zabluda je kako brisanje aplikacije s uređaja automatski briše povezani račun. Korisnici često ne brišu račune mobilnih aplikacija jer nisu svjesni njihovog postojanja, nakon što su izbrisali povezanu aplikaciju.
Tako nastaju zombi računi – napušteni profili za širok raspon usluga, od kupovine i pohrane do upoznavanja, financija i streaminga. Milijuni korisnika posjeduju zombi račune s osobnim podacima koji su ranjivi na kibernetičke napade i povrede podataka.
Eksponencijalni rast umjetne inteligencije postavlja daljnje pitanje: mogu li podaci doista biti izbrisani nakon što su korišteni za obuku modela umjetne inteligencije? Moduli strojnog učenja lako pamte podatke na kojima su obučeni, ali ‘odučavanje’ je teško.
U teoriji, ljudi u Europi i mnogim drugim zemljama svijeta imaju zakonsko ‘pravo na zaborav’. To znači kako mogu zatražiti potpuno brisanje svih osobnih podataka koje platforma ili tvrtka može posjedovati. Razvojni programeri umjetne inteligencije smatraju se kontrolorima podataka prema Općoj uredbi Europske unije o zaštiti podataka (GDPR), na primjer, i podliježu toj obvezi.
Međutim, ne postoje jasne smjernice o tome kako bi brisanje trebalo provoditi unutar sustava umjetne inteligencije. Regulatori mogu zatražiti brisanje, ali tvrtke koje se bave umjetnom inteligencijom mogu tvrditi kako je nemoguće uskladiti se sa zakonima i propisima zbog tehničkih ograničenja.
Objašnjivo brisanje
Kako bi se suprotstavili rizicima koje predstavlja nepotpuno brisanje, potrebno je pružiti sažete, dostupne i jasne informacije o tome kako brisanje zapravo funkcionira.
Jedan potencijalni pristup je objašnjivo brisanje – protokol koji je razvio Marvin Ramokapane u britanskom Nacionalnom istraživačkom centru za privatnost, smanjenje štete i neprijateljski utjecaj na internetu (Rephrain) sa sjedištem na Sveučilištu u Bristolu.
Namjera je učiniti procese brisanja transparentnijima i razumljivijima bez preopterećenja korisnika s previše informacija odjednom. Objašnjivo brisanje dijeli informacije u šest kategorija: što, kako, kada, tko, gdje i zašto (vidi dijagram). Svaka nudi korisniku kratke informacije o tom dijelu procesa.
Objašnjivo brisanje osmišljeno je kako bi korisnicima pružilo kontrolu nad njihovim radnjama, autonomiju u odabiru vrste brisanja koja im odgovara i jamstvo kako je uređaj obavio ono što je zatraženo od njega. Također može riješiti tjeskobu zbog slučajnog gubitka podataka pružanjem mogućnosti za oporavak podataka, piše Independent.
Scena.ba
