Američki novinar Mike Freeman napisao je prije nekoliko godina dirljiv tekst o legendarnom Draženu Petroviću. Prisjetio se druženja s ‘Petrom’, kako su u Americi zvali košarkaškog Mozarta, tijekom sezona koje je proveo u New Jersey Netsima između 1991. i 1993. godine.
“Bilo je to nekoliko tjedana prije Božića 1992. godine, kad je bijelac iz Hrvatske povukao mene, američkog crnca, u stranu u svlačionici New Jersey Netsa, nakon utakmice protiv San Antonija. Rekao mi je nešto u stilu: ‘Hvala ti što si moj prijatelj’. Njegovo ime je bilo Dražen Petrović, bio je bek šuter s praktično mitskom pričom iza sebe”, napisao je Freeman u tekstu koji je prije nekoliko godina objavljen u USA Todayu.
“Bio sam novinar koji je pratio Netse i postali smo dosta prijateljski nastrojeni jedan prema drugom. Zapravo, prekršio sam jedno od profesionalnih, a i mojih osobnih, pravila novinarstva, zadrži određenu distancu prema igračima o kojima pišeš. To je bilo nemoguće s ‘Petrom’. Za sva desetljeća koliko radim ovaj posao, on je bio jedini sportaš kojem sam dopustio sebi da postanem blizak s njim”, dodao je Freeman.
Ostavio je duboki trag
Onda je objasnio i zašto se to dogodilo, zašto je Petrović imao takav utjecaj na njega. ‘Dogodilo se to jer je bilo malo ljudi poput njega. Petro, košarkaš, bio je Stephen Curry svoje ere. Petro, osoba, bio je nešto puno značajnije. Ljubaznost je bila u njegovim kostima i to se nikad nije promijenilo, bez obzira na razarajući građanski rat koji se dogodio u Hrvatskoj. Taj rat ga je rastužio i razbjesnio, ali ga duboko unutra nikad nije promijenio. To ga nikad nije spriječilo da se viđa sa mnom. I smijao se Petro cijelo vrijeme. Konstantno me znao pitao kako mi je obitelj. Znao je ime mog brata. ‘Sjedni’, govorio mi je. ‘Što se događa?’
“Rijetkost je bila da govorimo o košarci. Želio je znati o životu, o Sjedinjenim Američkim Državama, o meni, o američkim crncima. Naši razgovori postali su veoma prijateljski i otvori, stvorili su povratnu vezu povjerenja i bliskosti”.
U tekstu se spomenuti novinar prisjetio i momčadi New Jersey Netsa iz tog perioda pod vodstvom trenera Chucka Dalyja. “U tom sastavu Netsa bio je Kenny Anderson, njujorška srednjoškolska legenda koji je igrao playmakera, Maurice Cheeks i Bernard King, obojica All Star igrači su kasnije dodani sastavu, a bio je tu i Derrick Coleman koji je bio prvi pick NBA drafta 1990. godine odabran od Netsa. Bila je to karizmatična svlačionica, ponekad kaotična, ali san za sportskog reportera. A činjenica da je Petro bio u stanju istaknuti se u tako talentiranoj momčadi govori koliko je bio talentiran”, naveo je Freeman, prisjetivši se kako je Petrović jednom zabio 112 poena u utakmici jugoslavenskog prvenstva.
Dezintegrirano prijateljstvo s Divcem
“Petro bi istrčavao iz blokova, dobivao bi loptu i djelovalo je da je ispali u milisekundi. Ako bi umjetna inteligencija napravila savršenu formu šuta, bila bi to Petrova. Razvalio bi današnju ligu i bio bi dobar kao Steph Curry. Ne, zapravo bio bi bolji”, napisao je Amerikanac i prisjetio se riječi velikog Reggiea Millera koji je Petrovića nazvao svojim najvećim rivalom.
Prisjetio se i raspada bivše Jugoslavije i kako je rat utjecao na odnos Petrovića i Vlade Divca. “Nakon što je Hrvatska proglasila nezavisnost od Jugoslavije, sastavljene od mnogo različitih etniciteta i religija, početkom devedesetih, bila je napadnuta od Srbije, koja je kontrolirala jugoslavensku vojsku”, objašnjava Amerikanac.
“Taj konflikt doveo je do stradanja više od 100.000 ljudi. Veliki broj žrtava uključio je genocidne zločine prema civilima. Taj rat uništio je više od života – dezintegrirao je prijateljstvo između Petra, koji je bio Hrvat i Vlade Divca, koji je bio Srbin. Bili su ekstremno bliski, a onda je izbio sukob. Njihovo prijateljstvo i njegov kraj, bilo je jedna od tema filma ‘Once Brothers’ (‘Jednom braća’). Petro mi je govorio o mnogim stvarima, ali o tome, ratu… smrti… Divcu… Bilo je očigledno da tome ne želi pričati. Ali znao sam i dalje da je postojao taj konflikt i gubitak tog prijateljstva ga je duboko bolio.”
Ispreplepletena radost i tuga
Prisjetio se i tragičnog 7. lipnja 1993. godine kada je saznao za Draženovu smrt u prometnoj nesreći. “Tog dana nazvao me Paul Silas, jedan od pomoćnih trenera Netsa koji je plakao u slušalicu. “Petro je mrtav”, govorio je u slušalicu i ponavljao. Bio sam u šoku. Nekoliko dana ranije Petro i ja smo pričali telefonom, nedugo nakon što je stigao u Hrvatsku u posjetu obitelji. Kasnije su isplivali detalji nesreće. Petro je bio jedan od nekoliko putnika u automobilu na autoputu u Njemačkoj u koji je udario kamion. Izletio je iz vozila i poginuo 7. lipnja 1993. godine. Kasnije sam pisao reakcije na priču i tekst je objavljen u New York Timesu. Ovo je bio početak članka: ‘Smrt Dražena Petrovića, hrvatskog igrača New Jersey Netsa koji je postao jedan od najboljih strijelaca NBA lige, poslala je valove šoka kroz ovu zemlju i kroz veći dio Evrope, gdje je njegova karijera počela. Petrović je ubijen u trenutku kada je automobil u kojem se vozio naletio na kamion. Imao je 28 godina.
Iskrena radost i tuga nekad mogu biti isprepletani. Mrzim to što je Petro umro, ali nasmijem se kada pomislim koliko je dobar i pristojan bio prema meni i prema svojim suigračima. Prema svima. Njegova igra je bila radost. Njegov život je bio radost. Petro je bio radost”, zaključio je Freeman u emotivnom tekstu.
Scena.ba
