Talijanski kardinal Camillo Ruini, dugogodišnji predsjednik Talijanske biskupske konferencije i bliski suradnik pape Ivana Pavla II., dao je za Corriere della Sera veliki intervju povodom svog 95. rođendana. U njemu je između ostalog progovorio o crkvenim dogmama, sadašnjem i prijašnjim papama, aktualnim svjetskim zbivanjima te o svojem životu.
O tajni svoje dugovječnosti, Ruini je rekao kako je možda u pitanju uredan život i Božja volja te svakako mediteranska prehrana i puno vode te redovita fizioterapija. Na pitanje utječe li vjera na dugovječnost, Ruini je rekao kako to dvoje nije povezano te podsjetio na svetog Carla Acutisa koji je imao jaku vjeru no svejedno je umro vrlo mlad.
Kardinalovo prvo sjećanje je ‘jedna livada na brežuljku i lopta koja se, kotrljajući se, zabija u bodljikavu žicu i probuši se. Bilo je ljeto 1934., imao sam tri godine.‘
Za fašističku Italiju rekao je kako mu se nije sviđala.
‘(Ta Italija) bila je previše sigurna u sebe i nesvjesna svojih slabosti‘, kaže Ruini te dodaje kako je s ocem mnogo razgovarao o ratu.
‘Moj je otac bio uvjeren da ćemo dobiti rat. Ja sam mislio da ćemo ga izgubiti jer sam iz udžbenika geografije za niže razrede srednje škole naučio da su naši protivnici mnogo bogatiji od nas.‘
Iz rata, kaže, pamti ‘bombardiranja, koja nisu poštedjela moj rodni Sassuolo‘.
‘Pamtim i smrt nekih prijatelja. Dugo razdoblje provedeno kao izbjeglica u očevoj seoskoj kući. To je potonje razdoblje bilo vrlo pozitivno. Sviđao mi se seoski život, pomagao sam seljacima u radu. Sjećam se i 8. rujna, vojnika koji su dolazili tražiti hranu, a osobito odjeću, kako bi se riješili uniformi‘, kaže kardinal.
Na pitanje bi li, da je tada bio stariji, izabrao Talijansku Socijalnu Republiku ili partizane, Ruini kaže da ne bi niti jedno od toga.
Odolio ljubavi
Kardinal Ruini je otkrio i kako se kao mladić zaljubio, no zov Crkve ipak je bio jači.
‘Zapravo sam se zaljubio, ili bolje rečeno osjetio privlačnost prema ženi, više puta. Ali uz Božju pomoć uvijek sam odolio. Naravno da su me ta odricanja boljela. No nikada nisam ozbiljno razmatrao drukčiji izbor. Nikada nisam pomislio napustiti svećeništvo‘, kaže Ruini i dodaje da se sjeća te ‘najmanje tri ili četiri žene, u različitim razdobljima života. Život je dug…‘
Ruini je otkrio i kako je izgledao njegov prvi susret s Ivanom Pavlom II.
‘Bila je jesen 1984., bio sam pomoćni biskup u Reggio Emiliji. Jedno poslijepodne primio sam telefonski poziv mons. Rea, tada zamjenika u Državnom tajništvu, koji mi je rekao da sam s njim pozvan na večeru kod Pape. Ivan Pavao II. odmah je prešao na stvar, tražeći vijesti i procjene o pripremi crkvenog skupa u Loretu. Odgovorio sam posve otvoreno i shvatio da Papa cijeni moju iskrenost. Od tada me često zvao i uživao sam njegovo povjerenje.‘
Prisjeća se i kako je tada kritizirao pristup Talijanske biskupske konferencije.
‘Mislila je da je svijet već sekulariziran. Ivan Pavao II. bio je uvjeren da je sekularizacija u povlačenju i da je potrebna nova evangelizacija naroda koji su već kršćanski, ali riskiraju izgubiti vjeru. S Papom sam mislio da možemo zadržati svoje pozicije i evangelizirati.‘
Što se stava o komunizmu tiče, kardinal Ruini kaže kako je Ivan Pavao II. bio protiv ‘povijesnog kompromisa‘.
‘Smatrao je da kršćani koji o komunizmu ne razmišljaju u kategorijama ‘mi’ i ‘oni’ nisu razumjeli.‘
Kardinal je govorio i o svojem odnosu s talijanskim političarima. Primjerice, s Romanom Prodijem i njegovom obitelji je bio vrlo blizak pa je čak prisustvovao njegovom vjenčanju s Flavijom Franzoni. No kasnije su se ipak razišli politički.
Za Silvija Berlusconija kaže kako je imao ‘problematične aspekte životnog stila. No njegova mi se politička akcija činila odlučujućom za zaustavljanje komunizma, uvođenje bipolarizma i otpor valu laicizma.‘
Na pitanje koji je bio najveći papa u ovih 95 godina, teško mu je odgovoriti.
‘Mislim Pio XII, Ivan XXIII., Pavao VI., Ivana Pavao II., Benedikt XVI. No za mene je najveći Ivan Pavao II., jer je bio istinski svjetski vođa‘, kaže Ruini i dodaje kako za Benedikta XVI. misli da mu je upravljanje bilo slaba točka, no da je bio izvrstan teolog.
Otkrio je i da je imao određene poteškoće s papom Franjom.
‘Promjena je bila prevelika i prebrza. Više sam bio iznenađen nego razočaran. No imao je veliku hrabrost. Negativnosti? Premalo je uvažavao tradiciju.‘
Papa Lav je na Ruinija ostavio izvrstan dojam.
‘Primio me u audijenciju na samom početku pontifikata. Moj je dojam izvrstan. Sretan sam što imamo toga Papu.‘
Meloni je izvrsna, a Trump mu se ne sviđa
Ruini i Giorgiu Meloni ocjenjuje izvrsnom – i politički i osobno. No o Donaldu Trumpu nema pozitivno mišljenje.
‘Uzdrmao je američku i svjetsku politiku u vrlo upitnom smjeru. Ne sviđa mi se njegova bezobzirnost.‘
Kardinal Ruini u nastavku je kazao i kako misli da je na Zapadu kriza vjere neosporna.
‘Naš prvi odgovor mora biti molitva. Ipak, dugoročno sam optimist, jer na početku kršćanstva nije samo čovjek, nego Bog.‘
Otkrio je i da se boji smrti ponajviše zbog Božjeg suda.
‘Strah ublažava povjerenje u beskrajno Božje milosrđe‘, kaže Ruini te dodaje kako ne vjeruje da ‘pakao može biti prazan‘.
Podijelio je i svoju viziju zagrobnog života.
‘Za spašene to je gledanje Boga, neposredno jedinstvo s Njim, i zajedništvo s našim pokojnim bližnjima. Evanđelja koriste lijepu sliku gozbe – svečanog banketa na kojem zajedno blagujemo i sretni smo, zadržavajući svoju osobnost‘, kaže Ruini.
Na kraju je otkrio da najinteligentnijim osobama koje je upoznao smatra ljude poput Ivana Pavla II. ili svog profesora teologije Bernarda Lonergana. Najbolji ljudi po kardinalu Ruiniju su, pak, majka Terezija iz Kalkute i, ponovno, Ivan Pavao II.‘
Scena.ba
