Za razliku od Srbije, Hrvatske i Crne Gore, koje su zrakoplovima vlastitih zrakoplovnih kompanija evakuirale svoje državljane iz područja Bliskog istoka, Bosna i Hercegovina nije imala mogućnost brzo reagirati na isti način jer nema nijedan vlastiti zrakoplov.
Tako je već 4. ožujka evakuacijski zrakoplov kompanije Air Serbia, sa 67 putnika, koji je poletio iz Sharm el-Sheikha, sletio na beogradsku zračnu luku. Povratak državljana Srbije iz ratom zahvaćenih područja organizirala je Vlada Srbije, a na letu je bilo i državljana Bosne i Hercegovine.
Nekoliko dana kasnije, 8. ožujka, Ministarstvo vanjskih poslova Srbije priopćilo je kako je u njihovoj organizaciji i organizaciji prijevoznika Air Serbia do tada sigurno evakuirano 329 osoba, i to 67 evakuacijskim letom iz Sharm el-Sheikha i 262 letom iz Dubaija.
Ministarstvo vanjskih poslova Srbije priopćilo je u ponedjeljak, kako je u suradnji s nacionalnom zrakoplovnom kompanijom nastavilo misiju evakuacijskih letova još jednim uspješno realiziranim letom iz Dubaija. U priopćenju se navodi kako je posebnim letom iz Dubaija u nedjelju navečer sigurno vraćeno kući 266 putnika.
Na koga se oslanja Hrvatska
Hrvatska se pri evakuaciji svojih državljana također oslanjala na vlastite kapacitete. Organizirano je više letova te je u Zagreb prevezeno više od 700 ljudi.
U Hrvatsku je tako, zbog američko-izraelskog sukoba s Iranom, u subotu navečer stigao posljednji kontingent hrvatskih državljana koji su se nalazili na području Bliskog istoka. Posljednjim organiziranim repatrijacijskim letom u Hrvatsku je stiglo 123 putnika koji su prethodno boravili u Kataru, Kuvajtu, Bahreinu i Saudijskoj Arabiji. U zrakoplovu je bilo i pet putnika iz Bosne i Hercegovine.
Na vlastite resurse oslonila se i Crna Gora. Već 3. ožujka navečer prvi zrakoplov kompanije Air Montenegro sa državljanima Crne Gore evakuiranima iz Jordana, Egipta i ostalih zemalja Bliskog istoka sletio je na podgoričku zračnu luku.
Dok su, dakle, države u regiji po svoje državljane slale vlastite zrakoplove, Bosna i Hercegovina nema takvu mogućnost jer već godinama nema vlastiti zrakoplov.
Nemamo vlastitu zrakoplovnu kompaniju
Čak je prije nekoliko dana i Elmedin Konaković, ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, izravno priznao kako imamo problem jer nemamo vlastitu zrakoplovnu kompaniju.
“Zemlje iz susjedstva reagirale su zato što imaju svoje zrakoplovne kompanije, a naše su propale. Srbija i Hrvatska mogu poslati svoje zrakoplove, mi to nemamo. Natječemo se na tržištu s velikim kompanijama koje imaju cijene koje nisu baš povoljne, ali su okolnosti izvanredne”, rekao je Konaković.
Riječ stručnjaka
Alen Šćurić, stručnjak za zrakoplovstvo, ističe kako nacionalna zrakoplovna kompanija ima veliku važnost za nacionalni zračni promet.
“Kada je imate, možete na nju utjecati, otvorit će vam određene linije koje su vam itekako važne. Tada će i cijene letova biti znatno niže”, rekao je Šćurić. Međutim, dodaje, kada ste velika država, tada je imati nacionalnu zrakoplovnu kompaniju i prihvatljivo i važno, kao što je, primjerice, slučaj Srbije.
“Čak i kada ste relativno veliki, imate nacionalnu kompaniju kao što je Hrvatska, ili ako ste snažna turistička zemlja, onda je imate kao što je slučaj u Crnoj Gori. Bosna i Hercegovina nije ni turistička ni velika država i vrlo je upitno treba li je imati. Imali smo dva pokušaja nacionalne zrakoplovne kompanije u Bosni i Hercegovini i oba su bila potpuni neuspjeh. Imali smo i nekoliko pokušaja privatnih kompanija pa je i to propalo”, podsjetio je Šćurić.
Enormni troškovi
Bosna i Hercegovina, dodaje, u ovom trenutku može imati najviše četiri zrakoplova u svojoj nacionalnoj zrakoplovnoj kompaniji, a to je premalo jer ih treba barem deset kako bi poslovanje bilo isplativo, jer sve ispod toga stvara ogromne troškove.
“Da biste pokrenuli nacionalnu zrakoplovnu kompaniju, potrebno je najmanje 50 milijuna eura. Ima li ih Bosna i Hercegovina i kada bi se oni vratili da bi se takva investicija isplatila? Svi znamo kako funkcioniraju takve kompanije u Bosni i Hercegovini, kako se zapošljavaju ljudi i slično. Iskreno, nisam siguran da bi to bila uspješna priča u Bosni i Hercegovini i da bi se to isplatilo”, pojasnio je Šćurić u izjavi za “Nezavisne novine”.
Scena.ba
