Zora u Europi svanula je uz kolektivni uzdah olakšanja koji se mogao čuti od Berlina i Pariza, pa sve do hodnika u Bruxellesu. Mađarska je izabrala promjenu. Péter Magyar uspio je ono što se desetljeće i pol činilo nemogućim – na biralištima je porazio etabliranog “vladara” Mađarske, Viktora Orbána.
Njegova pobjeda nije samo unutarnje političko pitanje Mađarske; to je politički potres čiji se epicentar nalazi u Budimpešti, ali čiji se valovi nade i promjene osjete diljem cijelog kontinenta.
Zašto se Europa toliko raduje padu dugogodišnjeg mađarskog premijera? Razlozi su duboki, strateški i, prije svega, egzistencijalni za samu Europsku uniju.
Prijeko potrebna pobjeda “europske ideje”
Bruxellesu je ova pobjeda trebala kao žednom voda. Nakon niza političkih “poraza”, rasta euroskepticizma, jačanja radikalne desnice u nekoliko ključnih zemalja članica i stalnih unutarnjih trvenja, europska ideja o zajedništvu i vladavini prava djelovala je opasno ranjivo.
Magyarova pobjeda prvi je veliki, konkretan dokaz u posljednje vrijeme da proeuropski kurs i želja za istinskom demokracijom i dalje imaju snagu mobilizirati mase i srušiti autokratske sustave.
Ovo je jasan signal da građani, kada su suočeni s korupcijom i izolacijom, ipak biraju europski put. Bruxelles sada ima priliku konsolidirati svoje redove i pokazati da “europska obitelj” nije samo prazna fraza, već sustav vrijednosti koji se isplati braniti.
Nije pomogla ni izravna podrška iz SAD-a
Težina Magyarove pobjede i Orbánova poraza postaje još jasnija kada se sagleda širi međunarodni kontekst kampanje. Orbán je mjesecima gradio imidž globalnog lidera konzervativne desnice, a u završnici kampanje pokušao je iskoristiti svoj najveći međunarodni kapital – veze sa Sjedinjenim Američkim Državama i novom američkom administracijom.
Izravna i neskrivena podrška američkih konzervativaca kulminirala je dolaskom istaknutih figura, pa čak i potpredsjednika SAD-a J. D. Vancea, na predizborne skupove Fidesza. Ta demonstracija sile trebala je uvjeriti Mađare da je Orbán igrač svjetskog kalibra kojeg štiti moćna Amerika.
Ipak, mađarski glasači pokazali su da im je domaća stvarnost – ekonomska stagnacija, urušeno zdravstvo i manjak sloboda – mnogo važnija od stranih pljeskova i ideoloških predstava. Pad Orbána unatoč takvoj podršci jasan je pokazatelj da se demokratska volja građana ne može kupiti međunarodnim sponzorstvima.
Kraj moskovskog “Trojanskog konja”
Gledajući geopolitičku sliku, poraz Viktora Orbána istovremeno je i jedan od najtežih političkih udaraca za Vladimira Putina na europskom tlu u posljednjih nekoliko godina. Rusija je u Budimpešti godinama imala svog najpouzdanijeg, a često i jedinog saveznika unutar EU-a i NATO-a.
Orbán je redovito blokirao, usporavao ili razvodnjavao europske sankcije prema Moskvi te pakete financijske i vojne pomoći Ukrajini. Njegovim odlaskom s vlasti, Putin gubi ključnu polugu za opstrukciju unutar europskih institucija. Europa slavi jer sada može očekivati znatno koherentniju, bržu i odlučniju vanjsku politiku prema istoku, bez stalne prijetnje mađarskog veta.
Na kraju, Europa se raduje jer se oslobodila svog najvećeg unutarnjeg kritičara i sabotera. Od svih euroskeptika i populista, nijedan europski lider nije uspio toliko duboko i sustavno uzdrmati same temelje i jedinstvo Europske unije kao Viktor Orbán. Njegov koncept “iliberalne demokracije” bio je izravan izazov osnovnim vrijednostima na kojima EU počiva.
Godinama je koristio pravo veta ne kao instrument zaštite nacionalnih interesa, već kao sredstvo ucjene za izvlačenje europskog novca. Sustavno urušavanje neovisnosti pravosuđa, medija i akademske zajednice u Mađarskoj bilo je opasan presedan koji je prijetio prelijevanjem i na druge članice.
Porazom Viktora Orbána nije samo ispisana nova stranica mađarske povijesti. Zatvoreno je jedno mračno i iscrpljujuće poglavlje za cijelu Europu, ostavljajući prostor za toliko željeni europski reset.
Scena.ba
