Kada dijete od sedam godina nacrta logotip YouTubea umjesto liječnika, učitelja ili astronauta i kaže da želi postati influenser jer su influenseri “poznati i zarađuju mnogo novca”, to nije samo simpatična dječja želja.
Istraživanje provedeno u Norveškoj i SAD-u pokazuje kako su društvene mreže postale jedan od najvažnijih čimbenika koji oblikuju profesionalne ambicije djece i adolescenata. Odmah iza obitelji, nastavnika i prijatelja, upravo sadržaj koji svakodnevno prate na internetu određuje kako zamišljaju svoju budućnost.
Više od 60 posto učenika viših razreda osnovne škole obuhvaćenih istraživanjem izjavilo je kako želi postati influenser ili kako im je izbor budućeg zanimanja inspiriran sadržajem koji su vidjeli na društvenim mrežama.
Algoritmi kao savjetnici za karijeru
Istraživači su razgovarali s djecom u dobi od sedam do jedanaest godina u SAD-u i Norveškoj, kao i sa starijim učenicima, nastojeći razumjeti kako nastaju njihove predodžbe o poslu kojim će se jednoga dana baviti. Odgovori su pokazali zanimljiv obrazac. Mlađa djeca često nisu ni znala što zapravo znači biti influenser. Bilo im je dovoljno povezati taj posao sa slavom, popularnošću i velikom zaradom.
Stariji učenici češće su navodili tradicionalna zanimanja poput medicinske sestre, inženjera, policajca ili nastavnika, ali je želja postati kreatori sadržaja i dalje ostala među najčešćim odgovorima.
Škola više nije jedini vodič
Rezultati istraživanja upućuju na raskorak između načina na koji škole predstavljaju buduća zanimanja i načina na koji mladi doista donose odluke.
Dok škole uglavnom koriste standardizirane testove profesionalne orijentacije i povremene sajmove zanimanja, učenici svakodnevno provode sate na TikToku, YouTubeu i drugim platformama, gdje neprestano dobivaju poruke o tome što znači biti uspješan.
Mnogi ispitanici ocijenili su školske testove zastarjelima i neupotrebljivima. Jedna učenica, koja je već bila primljena u školu za medicinske sestre, ispričala je kako joj je test preporučio postati vozačica kamiona.
Istodobno, učenici su isticali kako su razgovori s nastavnicima, školskim savjetnicima i ljudima koji već rade određene poslove bili daleko korisniji od digitalnih upitnika.
Društvene mreže nisu nužno loš uzor. Neki su učenici upravo zahvaljujući internetu otkrili zanimanja za koja prije nisu ni znali. Jedno dijete iz unutrašnjosti SAD-a poželjelo je postati morski biolog, iako živi više od 2.000 kilometara od oceana.
Problem nastaje kada algoritmi prikazuju samo najprivlačniju stranu pojedinih profesija. Iako influenseri često djeluju kao simbol brzog uspjeha i lake zarade, stvarnost izgleda drukčije. Gotovo polovica kreatora sadržaja ostvaruje godišnje prihode manje od 15.000 dolara, dok samo mali broj uspije izgraditi dugoročnu i financijski održivu karijeru.
Razgovori, a ne samo testovi
Autori istraživanja zaključuju kako škole i obitelji moraju prihvatiti činjenicu da mladi danas o karijeri razmišljaju drukčije nego prethodne generacije. Profesionalna orijentacija više se ne može temeljiti samo na testovima interesa. U razgovor treba uključiti i pitanje kako društvene mreže oblikuju predodžbu o uspjehu, novcu i profesionalnom identitetu.
“Jer djeca ne biraju samo zanimanja. Ona biraju način života koji svakodnevno gledaju na svojim ekranima. Upravo zato odgovornost odraslih nije osporavati njihove snove, nego im pomoći razlikovati inspiraciju od iluzije”, pišu istraživači, prenosi Bonitet.
Scena.ba
