Izvor: Raport.ba
Priroda se danas proučava uz pomoć suvremene tehnologije, od uređaja za praćenje životinja i snimanja zvukova do analize uzoraka i izravnog promatranja. Ipak, novo istraživanje pokazuje da tragovi važnih znanstvenih otkrića mogu biti skriveni i na umjetničkim djelima starim nekoliko stoljeća.
Studija objavljena u časopisu PNAS, koju je predvodio Pedro Romero-Vidal s Biološke postaje Doñana u Sevilli, otkrila je zanimljiv detalj na slici iz 1611. godine koji se poklopio sa znanstvenim saznanjem potvrđenim tek prošle godine. Veliki večernjak (Nyctalus lasiopterus), najveća vrsta šišmiša u Europi, već je 2001. godine privukao pažnju znanstvenika kada su u njegovu izmetu pronađeni ostaci perja brojnih ptica pjevica. To je ukazivalo na to da se hrani pticama, a ne samo kukcima, no to je ponašanje izravno potvrđeno tek 2025. godine. Tada su šišmiši, opremljeni minijaturnim uređajima za praćenje, snimljeni kako u letu love ptice selice i hrane se njima, bez slijetanja na tlo.
Zanimljivo je da istraživači u novoj studiji uopće nisu tragali za šišmišima. Analizirali su životinje prikazane na alegorijskoj slici „Zrak“, koju je 1611. naslikao flamanski umjetnik Jan Brueghel Stariji. Na djelu je prikazano više od 60 vrsta ptica i tri vrste šišmiša. U gornjem desnom kutu slike primijetili su šišmiša koji u ustima nosi malu pticu. Prema obliku ušiju, krila, boji krzna i veličini, zaključili su da je riječ upravo o velikom večernjaku.
Istraživači ističu da slika nije znanstveni dokaz, jer Brueghel gotovo sigurno nije mogao osobno promatrati ovaj prizor, budući da veliki večernjak lovi isključivo noću. Međutim, umjetnik je boravio u Italiji, gdje ova vrsta živi, pa je moguće da je čuo za takvo ponašanje ili vidio neizravne dokaze, poput perja u izmetu šišmiša.
Bez obzira na izvor inspiracije, činjenica da je baš ovu vrstu prikazao kako lovi pticu sugerira da se oslanjao na stvarna zapažanja iz prirode, a ne samo na umjetničku simboliku. Autori studije smatraju da bi digitalizacija muzejskih zbirki mogla dovesti do novih sličnih otkrića, jer stare slike možda kriju vrijedna zapažanja o prirodi koja su stoljećima prolazila nezapaženo.
Scena.ba
