Početak nove školske godine može biti stresan i za djecu i za roditelje. Kupnja pribora, prilagodba rasporeda, jutarnja žurba i veće školske obveze lako stvaraju napetost, a dobronamjerne roditeljske reakcije katkad mogu dodatno otežati privikavanje.
U nastavku donosimo osam čestih roditeljskih pogrešaka na početku školske godine te savjete koji vam mogu pomoći da povratak u školske klupe protekne mirnije.
Pretrpavate posljednje tjedne praznika aktivnostima
Kako se približava kraj ljeta, možda ćete poželjeti iskoristiti svaki preostali dan za izlete, druženja, kampove i druge aktivnosti.
Međutim, pretrpan raspored može dovesti do toga da dijete novu školsku godinu dočeka umorno i preopterećeno.
Umjesto intenzivnog završetka praznika, pokušajte postupno usporiti obiteljski ritam. Nekoliko dana ili tjedana prije početka nastave uvedite raniji odlazak na spavanje, ograničite vrijeme pred ekranima i ostavite dovoljno prostora za odmor.
Mirnije večeri mogu pomoći djetetu da se fizički i emocionalno pripremi za promjenu svakodnevice.
Ne razgovarate s djetetom o povratku u školu
Nemojte pretpostaviti da se dijete dobro osjeća samo zato što ne govori o svojim brigama.
Početak školske godine donosi brojne neizvjesnosti, među kojima su novi nastavnici, zahtjevniji predmeti, promjene u prijateljstvima i strah od školskih obveza.
Tinejdžeri i djeca predtinejdžerske dobi često neće sami započeti razgovor o onome što ih muči.
Zato pokušajte iskoristiti opuštene trenutke, primjerice tijekom vožnje ili pripreme večere.
Možete ih pitati:
“Čemu se najviše veseliš ove školske godine?”
“Postoji li nešto zbog čega si zabrinut/a?”
“Što bi želio/željela da ove godine bude drugačije?”.
Najvažnije je da saslušate odgovor bez brzog nuđenja rješenja ili umanjivanja djetetovih osjećaja.
Imate nerealna očekivanja od školskih jutara
Školska jutra rijetko prolaze potpuno mirno. Očekivanje da će se dijete odmah razbuditi, brzo odjenuti, pojesti doručak i dobro raspoloženo krenuti iz kuće može dovesti do sukoba.
Tinejdžerima i djeci predtinejdžerske dobi rano ustajanje može biti osobito teško. Umjesto neprestanog požurivanja, ostavite dodatno vrijeme i uspostavite predvidljivu rutinu.
Jednostavan popis jutarnjih obveza na hladnjaku ili ogledalu može djetetu pomoći da samostalno prati što treba napraviti. Tako se smanjuje potreba za ponavljanjem uputa i prigovaranjem.
Šutnja i razdražljivost ujutro ne moraju biti znak neposluha. Katkad su jednostavno posljedica umora ili potrebe djeteta za većom samostalnošću.
Sve obavljate umjesto djeteta
Možda vam se čini brže i jednostavnije da sami pripremite užinu, provjerite torbu i odaberete odjeću. Međutim, preuzimanjem svih obveza djetetu uskraćujete priliku da razvije odgovornost, sposobnost planiranja i samostalnost.
Uključite ga u pripremu i pitajte što može napraviti prethodne večeri kako bi jutro bilo jednostavnije. Ovisno o njegovoj dobi, dijete može:
• pripremiti odjeću
• složiti školsku torbu
• provjeriti raspored
• pripremiti dio užine
• postaviti budilicu.
Cilj nije savršeno organizirano jutro, nego postupno usvajanje korisnih životnih vještina. Pogreške su pritom očekivan dio učenja.
Odmah stavljate prevelik naglasak na ocjene
Roditelji žele da njihova djeca budu uspješna, ali pretjerano usmjeravanje na ocjene već tijekom prvih tjedana nastave može izazvati tjeskobu, otpor i osjećaj neuspjeha.
Djetetu je potrebno vrijeme kako bi upoznalo nove nastavnike, prilagodilo se rasporedu i razumjelo što se od njega očekuje. Umjesto da razgovor odmah usmjerite na rezultate ispita, zanimajte se za trud, prilagodbu i iskustva u razredu.
Možete pitati:
“Na što si posebno ponosan/ponosna ovaj tjedan?”
“Što ti je zasad najzanimljivije?”
“Postoji li nešto što ti je trenutačno teško?”.
Djeca su obično motiviranija kada osjećaju podršku, a ne pritisak.
Zanemarujete djetetov način učenja i moguće poteškoće
Ono što je funkcioniralo prethodne godine ili odgovara drugom djetetu ne mora biti jednako učinkovito i sada.
Neka djeca najbolje uče u tišini, dok drugima odgovara blaga pozadinska buka. Jednima pomaže precizna struktura, a drugima ona stvara dodatni pritisak.
Promatrajte kako dijete pristupa pisanju zadaće i učenju. Možda lakše pamti uz slike i dijagrame ili kada gradivo objašnjava naglas.
Učestala frustracija nije nužno samo znak nezainteresiranosti ili neposluha, nego može upućivati na teškoće s učenjem, pažnjom ili organizacijom.
Razgovarajte s djetetom o tome što mu ide lako, a što predstavlja problem. Ako poteškoće potraju, obratite se nastavniku, stručnom suradniku škole ili odgovarajućem zdravstvenom stručnjaku.
Ne provjeravate redovito kako se dijete osjeća
Nakon početka nastave svakodnevicu brzo ispune posao, treninzi, zadaće i druge obveze. Obiteljska komunikacija tada se lako svede na organizacijska pitanja, poput toga je li dijete napisalo zadaću ili pripremilo torbu.
Izostanak loših vijesti ipak ne znači nužno da je sve u redu. Djeca i tinejdžeri možda neće spontano govoriti o svojim problemima, osobito ako se boje kritike ili ne znaju kako izraziti ono što osjećaju.
Umjesto povremenih ozbiljnih razgovora, nastojte svakodnevno pronaći kratke i neopterećene trenutke za povezivanje. Tijekom vožnje, prije spavanja ili dok zajedno obavljate kućanske poslove možete pitati:
“Kako se danas osjećaš?”
“Je li se dogodilo nešto smiješno ili neobično?”
“Koji ti je dio dana bio najbolji, a koji najteži?”.
Redoviti kratki razgovori grade povjerenje i povećavaju vjerojatnost da će vam se dijete obratiti kada mu pomoć zaista bude potrebna.
Na pogreške reagirate ljutnjom umjesto znatiželjom
Kada dijete zaboravi zadaću, dobije lošu ocjenu ili burno reagira, roditeljska frustracija razumljiva je. Ipak, ako odmah prijeđete na kritiku i posljedice, mogli biste propustiti otkriti što se krije iza njegova ponašanja.
Prije nego što reagirate, pokušajte pitati:
“Ovakvo ponašanje nije uobičajeno za tebe. Što se događa?”
“Možeš li mi ispričati kako je situacija izgledala iz tvoje perspektive?”
“Što ti je u tom trenutku bilo najteže?”.
Takav pristup ne znači da trebate zanemariti neprihvatljivo ponašanje. Pomaže vam razumjeti njegov uzrok kako biste mogli primjerenije reagirati, piše Kreni zdravo.
Smirenom reakcijom ujedno pokazujete djetetu kako regulirati emocije i šaljete poruku da je dom sigurno mjesto čak i kada pogriješi.
Scena.ba
