Dana 5. srpnja, obilježava se Dan Hrvatskog kulturnog društva Napredak i blagdan njegovih zaštitnika, slavenskih apostola braće sv. Ćirila i Metoda.
Zbog epohalnog značenja misije i uloge svete braće Ćirila i Metoda za sve slavenske narode, pa tako i za Hrvate, Hrvatsko kulturno Društvo „Napredak“ proglasilo ih je svojim zaštitnicima, a na 65. Glavnoj skupštini 2018. godine, još jednom naglasilo potrebu da se blagdan sv. Ćirila i Metoda, 5. srpnja, svečano obilježava u cijelome Društvu.
Hrvatsko kulturno društvo Napredak izabralo je svetu braću Ćirila i Metoda za zaštitnike Društva ponajprije zbog toga što njihova misija predstavljala izvanredan uzor za sve članice i članove HKD Napredak. Napretkovo svekoliko djelovanje, posebice na polju kulture, za cilj je oduvijek imalo graditi mostove između ljudi, naroda, kultura, povezujući time na konstruktivan način različite sfere ljudskog postojanja. Sveti Ivan Pavao II. proglasio je slavenske apostole sv. Ćirila i Metoda suzaštitnicima Europe, a 1985. posvetio im je i posebnu encikliku „Slavorum Apostoli“. Želja je bila ukazati na potrebu istinskog zbližavanja i ponovnog ujedinjenja Europe od Atlantika do Urala te na izgradnju „zajedničkoga doma“ svih europskih naroda. Želja je to koja se danas, u vremenu svekolikih dezintegracijskih tendencija, nameće kao prijeko potrebna.
Ćiril i Metod potječu iz obitelji visokog bizantskog vojnog upravitelja u grčkom gradu Solunu, gdje su rođeni početkom 9. stoljeća, 815. i 826. Obojica su ne samo odrastajući sa susjedima Slavenima izvrsno naučili njihov jezik, nego su ga vjerojatno i u kući govorili, jer im je majka bila Slavenka. Stariji brat Mihael vršio je, kao i otac, vojničko-upravnu službu, a na vrhuncu karijere zamonašio se i povukao u samostan te uzeo monaško ime Metod. Mlađi brat Konstatntin školovan je na carskom dvoru skupa s budućim bizantskim carem Mihaelom III. te potom obavljao službu voditelja patrijaršijske biblioteke. Bio je vrlo učen i sposoban predavač te je stekao nadimak „filozof“.
Car Mihael ih je najprije poslao u Kazarsko carstvo na Azovsko more u misiju rasprave sa Židovima i Saracenima. U to doba je moravski knez Rastislav pisao caru Mihaelu molbu da mu pošalje „takva učitelja koji bi nam našim jezikom pravu kršćansku vjeru objasnio“.
Car se odlučuje za Metoda i Konstantnina, a oni, po nalogu patrijarha Focija, u misiju kreću tek kada su se vrhunski pripravili: Konstantin je na temelju predloška grčkog alfabeta oblikovao posebno, slavenskom jeziku prilagođeno pismo, koje je kasnije, najvjerojatnije baš u Hrvatskoj prozvano glagoljica, a potom su preveli Bibliju i liturgijske knjige na slavenski jezik a prijevod zapisali tim novim pismom. Slavenski jezici u to doba nisu se bili jedan od drugoga toliko udaljili kao danas pa su makedonski oblik slavenskoga narječja, nazvan kasnije staroslavenskim jezikom, dobro razumjeli i u Moravskoj i Češkoj, Bugarskoj i Hrvatskoj.
Scena.ba
