Dvodnevna sjednica Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira (PIC), na kojoj bi trebalo biti odlučeno o imenovanju novog visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, počinje sutra u Sarajevu. Uoči zasjedanja, članovima PIC-a otvorenim se pismom obratio bivši visoki predstavnik Valentin Inzko.
Svoje je obraćanje Inzko započeo narodnom poslovicom „Tri puta mjeri, jednom reži“, poručivši da ga je upravo ta misao podsjetila na medijska izvješća o pregovorima koji se vode o budućnosti Ureda visokog predstavnika (OHR) i bonskih ovlasti.
„Od srca molim sve političke aktere koji danas odlučuju o budućnosti OHR-a da barem pet puta izmjere prije nego što presijeku dragocjeni alat koji je u prošlosti bezbroj puta pomagao u rješavanju problema i sprječavanju sukoba u ovoj napaćenoj zemlji“, naveo je Inzko.
OHR nije prepreka europskom putu
Podsjećajući da se od odlaska s dužnosti prije gotovo pet godina uglavnom suzdržavao od javnih istupa kako ne bi utjecao na rad svoga nasljednika i PIC-a, Inzko ističe da danas osjeća moralnu, političku i ljudsku obvezu reagirati na tvrdnje kako OHR predstavlja prepreku europskim integracijama Bosne i Hercegovine.
Na temelju svoga dvanaestogodišnjeg iskustva na dužnosti visokog predstavnika, tvrdi da OHR nije kočnica na putu prema Europskoj uniji, već bi, ukoliko bi za to postojala potreba, mogao pridonijeti ubrzanju toga procesa.
„Prisutnost visokog predstavnika smeta onima koji provode destruktivne politike jer on, u krajnjoj instanci, može koristiti bonske ovlasti za prevladavanje blokada u radu državnih institucija“, poručio je.
Prema njegovim riječima, domaći su politički lideri tijekom godina imali brojne prigode za postizanje kompromisa i pokazivanje sposobnosti preuzimanja odgovornosti za procese u zemlji, ali su dogovori često izostajali zbog ultimatuma i politika koje su vodile prema secesiji.
Kao primjer je naveo činjenicu da Bosna i Hercegovina ni danas nema tekst državne himne, već samo melodiju, jer nije postignut dogovor ni o sadržaju koji bi opisivao prirodne ljepote zemlje. Podsjetio je i na višegodišnje osporavanje uvođenja jedinstvenog europskog broja za hitne slučajeve 112, kao i na šest neuspješnih pokušaja donošenja zakona kojim bi bilo zabranjeno negiranje genocida, umanjivanje ratnih zločina i veličanje osuđenih ratnih zločinaca.
Bonske ovlasti kao krajnje sredstvo
Inzko navodi da je tijekom svoga mandata uvijek davao prednost domaćim dogovorima te da su i članice PIC-a zagovarale korištenje bonskih ovlasti isključivo kao posljednje opcije.
Ipak, podsjetio je da je u posljednjim tjednima svoga mandata posegnuo za tim ovlastima kako bi zabranio negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca.
„Bio sam duboko svjestan da su takve pojave sjeme novog rata u toj zemlji. Osim toga, moja mi savjest nije dopuštala da postupim drugačije“, naveo je.
Dodao je da dogovori o brojnim pitanjima nisu bili mogući te da za pojedine teme nije postojao ni minimalan okvir za razgovor. Kao primjer je naveo donošenje proračuna u posljednjim trenucima krajem godine, kao i činjenicu da su određena pitanja unaprijed bila uklanjana s dnevnoga reda.
Državna imovina i upozorenje na posljedice
Posebno se osvrnuo na pitanje državne imovine, ističući da godinama ne postoji spremnost za raspravu o toj temi od strane vlasti Republike Srpske.
„Ako netko odbija bilo kakvu raspravu o državnoj imovini, kao što to godinama čini predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, onda je jasno da se ne može postići dogovor niti donijeti domaći zakon kojim bi se riješilo ovo složeno pitanje“, naveo je.
Inzko smatra da Dodik i njegovi politički partneri nastoje ukloniti visokog predstavnika i bonske ovlasti kako bi, uslijed nemogućnosti funkcioniranja institucija, došlo do raspada države.
„Jasno je da takav proces ne bi mogao proći bez barem ograničenog sukoba, ako ne i ozbiljnog rata“, upozorio je.
Ukazao je i na, kako tvrdi, lobističke aktivnosti koje zagovaraju uklanjanje međunarodnih mehanizama koji čuvaju daytonski poredak, među kojima su OHR, bonske ovlasti i prisutnost EUFOR-a. Prema njegovu mišljenju, takvi potezi vode slabljenju države i otvaraju put prema neovisnosti Republike Srpske.
Poziv međunarodnoj zajednici
Zbog svega navedenog, Inzko je uputio apel međunarodnoj zajednici da pažljivo razmotri sve posljedice eventualnih odluka koje bi mogle izmijeniti postojeći okvir međunarodne prisutnosti u Bosni i Hercegovini.
Podsjetio je na rezultate ostvarene nakon Daytona, uključujući ustrojavanje jedinstvenih oružanih snaga, Ministarstva obrane, zajedničkih putovnica, jedinstvenih registarskih pločica i granične policije.
Postavio je pitanje bi li eventualno odustajanje od postojećih mehanizama značilo nagrađivanje secesionističkih politika tri desetljeća nakon velikih napora uloženih u izgradnju mira.
„Naravno da tri naroda i svi građani ove zemlje mogu živjeti zajedno. U to sam uvjeren“, poručio je.
Istodobno je upozorio da bi secesija značila poruku da se genocid i ratni zločini isplate, dok bi žrtve i cijelo čovječanstvo bili gubitnici.
Poziv da se zadrže svi instrumenti
Osvrćući se ponovno na pitanje državne imovine, Inzko je upitao želi li međunarodna zajednica nagraditi osobu koja, prema njegovim riječima, već 15 godina odbija razgovor o toj temi te pritom investitorima predstavlja stanje kao da je pitanje riješeno.
Na koncu je pozvao članove Vijeća za provedbu mira da ozbiljno sagledaju sve činjenice prije donošenja odluka.
„Bosna i Hercegovina, nekada uspješna priča i ponos međunarodne zajednice, trenutno je na putu prema katastrofi“, upozorio je.
Zaključio je da OHR mora zadržati sve raspoložive instrumente djelovanja, uključujući bonske ovlasti.
„Čak i ako ih OHR ne koristi, one moraju ostati na raspolaganju. U suprotnom, OHR bi se sveo na još jednu nevladinu organizaciju koja s vremena na vrijeme izražava zabrinutost“, poručio je Inzko.
Scena.ba
