U vrijeme kada je Hrvatska gradila srebrni put povijesti u Rusiji 2018., Panama je bila debitant na Prvenstvu svijeta. Provela se upravo kao debitant u konkurenciji Belgije, Engleske i Tunisa. Ispala je u skupini, primila najviše golova (11), a i po posjedu (36 %) bila je među najslabijim sudionicima.
Prije četiri godine, dok se Hrvatska potvrđivala svjetski konkurentnom (bronca), Panama nije bila na SP-u. Ovo je prvenstvo izborila vrlo dobrim igrama u kvalifikacijama, a, između ostalog, djelovala je prepoznatljivo po posjedu lopte. Može li se, nakon očitog napretka jedne borbene, ali ipak limitirane reprezentacije, dvoboj s Hrvatskom tretirati kao da Vatreni igraju sa suparnikom iz prve kategorije kvalitete? Nakon prvog poraza situacija oko naše reprezentacije djeluje pojačane dramatike. Kao da se izgubilo od nekog slabog suparnika, a ne od jednog od favorita ovog SP-a. Sada se oko Paname stvara “teška” atmosfera, s opipljivom skepsom kako će Vatreni izboriti bodove.
Prije svega, recimo da bi poraz svakako mogao biti fatalan za ambicije naših. Točno je, međutim, da bi i remi ostavio prostora za prolaz skupine pobjedom nad Ganom. Pobjeda, i to je zanimljivo, ne garantira prolaz, koliko god bi šanse bile značajnije. Dakle, nema ultimativnog pritiska i dovoljno iskusna vatrena vrsta, uz iskusnog izbornika Zlatka Dalića, sigurno zna kako prići ovom izazovu. To je prije svega tipovanje na igru s kojom su ostvareni veliki uspjesi proteklih osam godina.
Hrvatska je to činila kroz posjed lopte i kontrolu ritma utakmice, koristeći kombinatoriku kao najjači adut da se gradi ofenzivna priča. U tom kontekstu čini nam se uvjerljivom teza kako će se Hrvatska, ako bude igrala kako to inače čini Hrvatska, nametnuti Panami. Prvenstveno iz razloga što ta momčad teži sličnim načelima igre, kontroli posjeda i diktiranju ritma kako im odgovara, ali uz bitnu razliku, a to je sklonost dugim dijagonalama, centaršutevima i prodorima.
Čini se da je izbor formacije s četvoricom veznih igrača dobar izbor da bi se Hrvatska nametnula
Takav je dril nametnuo Danac španjolskog podrijetla, Thomas Christiansen, koji je po preuzimanju funkcije 2020. prepoznao da Panama ima slabiju taktičku disciplinu, ali da ima niz brzih, motoričnih igrača. Zato je kroz nekoliko godina gradio tehničko-taktički red u momčadi te joj posložio igru koja će maksimalno koristiti te brzinske vrline i agresivnost. Jači su joj aduti na bokovima, gdje su prodorni brzanci, dok je plejmejker, zanimljivi Carrasquilla, onaj koji ofenzivne igrače hrani kvalitetnim loptama. On, nedovoljno oporavljen, nije igrao protiv Gane. Vidjet ćemo koliko će sudjelovati protiv Hrvatske, jer je i na zadnjem treningu prije dvoboja trenirao odvojeno.
Panama je agresivna, napada visoko i pritišće suparničku liniju. Vidjeli smo to protiv Gane, gdje su bili dominantniji. No, na kraju su izgubili 0:1. I to nije slučajno. Panama je svoj stil nametnula u kvalifikacijama CONCACAF-a, gdje je konkurencija drugačija u odnosu na SP. Ovdje su drugi ritmovi i vidljivo je da gube ritam u završnici utakmice, pogotovo im puca obrambeni srednji red, gdje su najmanje motorični…
Uvažavajući sve, jasno se nameće logika da se Panamu najbolje “primiruje” tako da im se ukrade posjed, prekine distribucija napadača te ih se primora da trče za loptom. To je Hrvatskoj standard igre i, ponavljamo, ako ona bude igrala u skladu s takvim pristupima, bit će bliže željenoj pobjedi. Ukoliko naši ne budu na toj razini (posjed, kontrola, trka), tada bitno rastu šanse Paname da im zagorča život.
Dakle, najviše će ovisiti o Hrvatskoj koja će biti dinamika ovog dvoboja. U tom kontekstu čini se da je izbor formacije s četvoricom veznih igrača, od kojih svaki može, ovisno o situaciji, ići u ofenzivnu akciju, dobar izbor da bi se Hrvatska nametnula kvalitativno ipak inferiornijem i manje iskusnom suparniku, što se utakmica ovakve razine tiče.
Scena.ba
