Niskofrekventni zvukovi mogu putovati velikim udaljenostima našim planetom, noseći informacije o događajima koji su ih generirali, kao i o mediju kroz koji putuju. Ti se zvukovi obično snimaju na površinskim senzorima. Međutim, nedavno su senzori postavljeni na balone na velikim visinama, gdje su otkrili bogat zvučni krajolik sasvim drugačiji od onog na površini Zemlje.
Koristeći jeftine mikrobarometre postavljene preko pasivnih solarnih balona s vrućim zrakom, istraživač Sandia National Laboratories Daniel Bowman i njegovi kolege detektirali su pozadinsku buku kao i pojedinačne infrazvučne događaje, od kojih su neki izvori i dalje zagonetni, u nižoj stratosferi našeg planeta.
Rijetko ometeni zrakoplovima ili turbulencijama, mikrofoni u stratosferi hvataju razne zvukove koji se ne mogu čuti nigdje drugdje. To uključuje prirodne zvukove sudara oceanskih valova i grmljavine, zvukove koje su stvorili ljudi poput vjetroturbina ili eksplozija, pa čak i zvukove nepoznatog porijekla.
Kako bi dosegli stratosferu, dr. Bowman i koautori izrađuju balone koji imaju raspon od 6 do 7 m (20-23 stope). Unatoč velikoj veličini i mogućnosti prikupljanja podataka, baloni su relativno jednostavni.
Uz očekivane zvukove ljudi i okoliša, autori su detektirali nešto što nisu u stanju identificirati.
“U stratosferi postoje misteriozni infrazvučni signali koji se javljaju nekoliko puta na sat na nekim letovima, ali je njihov izvor potpuno nepoznat”, rekao je dr. Bowman.
“Baloni na solarni pogon također bi mogli pomoći u istraživanju drugih planeta, poput promatranja Venerinih seizmičkih i vulkanskih aktivnosti kroz njenu gustu atmosferu.”