Znanstvenici su u Japanu otkrili novu vrstu takozvanog gigantskog virusa koji se razmnožava na način koji biologija do sada nikada nije zabilježila. Što je još nevjerojatnije, ovaj neobični entitet mogao bi znanstvenicima pružiti ključne tragove o samom podrijetlu kompleksnog života na Zemlji.
„Skriveni kradljivac” iz rijeke Inasegawa
Mikrobiolozi s Tokijskog sveučilišta znanosti (TUS) izolirali su ovaj novi virus iz rijeke Inasegawa u japanskom gradu Kamakura. Nazvali su ga furtivovirus, što potječe od latinske riječi furtivus (skriven, kradomičan), jer je istraživački tim u početku imao velike poteškoće da ga uopće uoči i izdvoji iz uzorka, piše Science Alert.
Ovo otkriće nadovezuje se na nedavnu identifikaciju drugih gigantskih virusa, poput ushikuvirusa koji je otkriven ranije ove godine. Iako svi ovi virusi prate standardnu proceduru „otimanja” stanica domaćina kako bi se širili, furtivovirus to radi na potpuno jedinstven način.
„Iako ovi virusi pripadaju istoj skupini, oni koriste staničnu jezgru (nukleus) na različite načine. Ako možemo razumjeti kako gigantski virusi i stanice domaćini međusobno djeluju i evoluiraju zajedno, mogli bismo dobiti nove uvide u značaj virusa kao živih organizama i kako možemo koegzistirati s njima”, pojašnjava virolog Masaharu Takemura.
Hibridna strategija: Taktika „između” koja je iznenadila znanstvenike
Ono što furtivovirus čini posebnim jesu dvije ključne karakteristike. Prvo, analiza pokazuje da on premošćuje jaz između dviju srodnih skupina gigantskih virusa koji imaju drastično različite veličine genoma. Zbog toga znanstvenici predlažu uvođenje potpuno nove virusne obitelji pod nazivom Manesviridae.
Druga, još šokantnija karakteristika jeste njegova strategija replikacije. Do sada su bili poznati gigantski virusi koji ili drže nukleus stanice domaćina netaknutim i množe se unutar njega, ili u potpunosti razbiju nuklearnu membranu i repliciraju se u tekućini izvan nje.
Furtivovirus koristi do sada neviđenu, „među-taktiku”: nakon što inficira stanicu, on razgrađuje njezinu jezgru, preuzima kontrolu nad staničnim mehanizmom i replicira se u onome što je ostalo od tekućine samog nukleusa.
Jesu li virusi stvorili kompleksan život?
Ovo otkriće ponovno je aktualiziralo revolucionarnu teoriju o nastanku kompleksnog života. Za razliku od bakterija, ljudi i drugi složeni organizmi (eukarioti) imaju definiranu staničnu jezgru (nukleus). Prema hipotezi koju su ranije postavili Takemura i njegovi suradnici, upravo su drevni gigantski virusi koji su napadali stanice mogli biti odgovorni za prvobitno formiranje nukleusa, razvijajući ga kao neku vrstu obrambenog mehanizma.
Furtivovirus je idealan dokaz tog evolucijskog puta – on točno pokazuje prijelaznu fazu između virusa koji se repliciraju unutar netaknutog nukleusa i onih koji ga potpuno uništavaju.
„Ovo otkriće naglašava složenost evolucije genoma, pokazujući da gigantski virusi mogu proširiti svoju ukupnu veličinu genoma kako bi se prilagodili neizvjesnim okruženjima, pružajući tako nove uvide u evolucijske pritiske koji oblikuju raznolikost virosfere”, zaključuju istraživači u svom radu.
Kompletna znanstvena studija o ovom otkriću službeno je objavljena u uglednom stručnom časopisu Journal of Virology.
Scena.ba
