Dok svjetski mediji misiju Artemis II opisuju kao nadrealni povijesni podvig, fizičar Slobodan Danko Bosanac u razgovoru za „Novi dan“ spušta loptu na zemlju. Između redaka tehnološkog uspjeha, on čita dublje geopolitičke poruke: od pokušaja privatizacije dijelova Mjeseca do oštre utrke između američkog i kineskog koncepta osvajanja svemira.
Iako je NASA-ina kapsula Orion nadmašila rekord Apolla 13 udaljivši se 400.000 kilometara od Zemlje, profesor Bosanac upozorava da epitete o „povijesnim trenucima“ treba koristiti oprezno. „Ja ne bih baš previše takve epitete koristio. Čovjek je već bio na Mjesecu, i to bez neke vizije, već čisto zbog političkog prestiža. To je bila Kennedyjeva odluka: nismo bili prvi u svemiru, bit ćemo prvi na Mjesecu“, ističe Bosanac.
Tehnologija ispred senzacionalizma
Za profesora, prava vrijednost misije Artemis II nije u pukom obilasku Mjeseca, već u onome što se naziva „korisni teret“. „Ono što je po mom mišljenju najkvalitetnije jest tehnologija – činjenica da je lansiran korisni teret od 30 do 35 tona. Također, uloga Europske svemirske agencije je značajna; oni su dali veliki doprinos sa servisnim modulom koji sada šalje slike od tamo. To je stvarni uspjeh“, objašnjava fizičar.
Na pitanje o famoznoj „tamnoj strani“ Mjeseca i prekidu komunikacije koji je medijski popraćen kao dramatičan trenutak, Bosanac odgovara s dozom znanstvenog skepticizma, objašnjavajući da je to više stvar dobroga marketinga nego nepoznanice. „To je malo za popularne medije. Sva ta misija puno košta i jako je važno napraviti PR da ljudi lakše daju novac. Kinezi su već sletjeli na tu nevidljivu stranu Mjeseca i od tamo komuniciraju. Prolazak iza Mjeseca je normalna stvar – ili ćete udariti u njega, ili ćete proći i vratiti se. Komunikacija se prekida jednostavno zato što Zemlja u tom trenutku nije vidljiva antenama.“
Američka privatizacija nasuprot kineskim bazama
Najzanimljiviji dio razgovora ticao se strateških ciljeva dviju vodećih svemirskih sila. Bosanac povlači oštru liniju između dvaju suprotstavljenih koncepata budućnosti na Mjesecu. „Koncept SAD-a sadržan je u sporazumu Artemis (Artemis Accords). Tim se sporazumom na mala vrata pokušavaju uvesti privatne tvrtke koje će osigurati ‘sigurnosna područja’, a to zapravo znači njihovo pravo na određeni komad Mjeseca. To je potiha privatizacija“, upozorava Bosanac.
S druge strane, kineski program vidi kao drugačiji model. „Kina se isključivo temelji na ugovorima Ujedinjenih naroda i orijentirana je na organizaciju znanstvenih istraživačkih stanica na Mjesecu, slično onome što danas imamo na Antarktici. To su dva koncepta koja su potpuno različita.“
Tko će prvi „trepnuti“ u svemiru?
Iako Amerika trenutno vodi u tehnološkom smislu, Kina grabi naprijed brzinom koja se ne smije podcijeniti. Profesor Bosanac ističe da Kina ide sustavno i da je njihov robotski program izuzetno uspješan. „SAD tehnološki jako napreduje, ali Kina ide jako, jako brzo naprijed. Možda će oni kasniti par godina za uspjehom SAD-a, ali će biti tamo. Ja se klonim navijanja tko će biti prvi. Treba paziti ne tko će biti prvi, nego što će biti nakon toga“, zaključuje Bosanac.
Dok Artemis II služi kao test izdržljivosti za ljude u dubokom svemiru, pravo pitanje koje ostaje nakon ovog razgovora nije hoćemo li se vratiti na Mjesec, već hoće li on postati nova zona privatnog profita ili ostati znanstvena baština cijeloga čovječanstva.
Scena.ba
