Piše: Hercegovina.info
Na prvi pogled, riječ je o običnom obiteljskom poslu. No kada zavirite u radionicu gelata u srcu Međugorja, brzo postaje jasno da je riječ o nečemu daleko prepoznatljivijem. Već duži niz godina obitelj Milorad ručno proizvodi gelato, autentični talijanski sladoled kojeg se može i kušati u objektu Krempi gelato u blizini crkve.
Braća Dragan, Miroslav i Ante iz Krivodola (Kruševo) u ugostiteljstvu su desetljećima. Dok je Ante u solo vodama, Dragan i Miroslav su se odlučili na nešto ambiciozniji pothvat – proizvodnja gelata (ono što izgleda kao sladoled, ali proizvođačima gelata ne smijete reći da je to sladoled). A za hercegovina.info otkrili su i zašto…
“Gelato nije isto što i običan sladoled. Ne može se svatko nazvati gelaterijom. Industrijski sladoledi puni su konzervansa i aditiva. Talijan koji zna što je gelato odmah će vidjeti razliku. Kod nas je sve kremastije, svježe, prirodno i ručno rađeno. Naš sladoled ne stoji više od dva dana u hladnjaku”, priča nam Dragan Milorad koji se slastičarstvom bavi skoro cijeli život te dodaje kako je tajna u kvalitetnim sirovinama, dobroj recepturi i estetici.
“Vitrina za gelato mora biti lijepa, ali i funkcionalna. Imamo posebno aparate za male žlice, papire za kornete, danas morate puno više brinuti o higijeni. Mi svaku porciju serviramo odvojeno…”, nastavlja.
Prednost malih proizvođača
“Kod ovih strojeva možeš svaki dan praviti novi okus. Industrijski strojevi kuhaju 600 kila jedne smjese, sve isto. Kod nas možeš isprobavati, igrati se okusima. Pravio sam zovu (bazga) – vjeruješ da je 30 baka došlo samo zbog nje? Radimo i sorbete – jagoda, malina, ananas, sve bez mlijeka, bez šećera u klasičnom smislu. Korišteni su domaći pipuni (dinja), kada to zamiriše… Kada radimo npr. gelato od jagode ili malina koje nabavljamo s domaćih polja, ako je finalno u sladoledu oko 3.5 kilograma, unutra je 50 posto domaćeg voća”, ističe naš sugovornik.
Svi strojevi koje koriste su profesionalne i rade bez potrebe za pasterizacijom.
“Imamo tri ista stroja, to su najveće koje trenutno poznajemo, a proces traje svega deset minuta — kuhanje, hlađenje i izbacivanje gotovog proizvoda”, objašnjava vlasnik pogona dok nam demonstrira rad aparata.
Svi njihovi proizvodi su bez glutena, što je jasno naznačeno i etiketama
“Gluten free su svi proizvodi – paste, smjese, baze. Koristimo najbolje od Master Martinija, sve je certificirano”, dodaje.
Posebnost koju gaje i o kojoj ponosno priča je delicija na čiju su ideju došli u obliku burgera s gelatom. Unatoč početnoj skepsi, morali smo testirati kako izgleda ta kombinacija toplog i hladnog. Slatki burgeri se tostiraju posebnim tosterom koji mora dosegnuti 200 stupnjeva i samo osam sekundi mora biti pod visokom temperaturom da bi dobio idealnu hrskavu braun koru, a da ne bi ugrozio teksturu gelata koji se nalazi u pecivu.
Zanimalo nas je i zašto ljudi ne jedu sladoled zimi….
“To je stvar navike. Bio sam na sajmu u Riminiju (Italija) sjedio s čovjekom koji je u jednom vikendu prodao 180 kilograma sladoleda – u siječnju! Kod nas se ljudi još navikavaju po pitanju sladoleda zimi, ali će bez problema u isto vrijeme piti hladan gemišt s ledom. Pravi gelato nije leden kao običan sladoled. On je kremast, pun okusa, i može se jesti cijele godine”, kazao nam je Milorad.
Kako se živi od slastičarstva?
“Može se živjeti lijepo i ugodno, ali danas ljudi žive pomalo bahato. Troškovi rastu, svi hoće više. Realno, može se živjeti ako znaš upravljati troškovima i raditi pošteno. Planiram sljedeće godine početi suradnju s restoranima. Zvali su me već mnogi. No, problem su često radnici – ne paze na vitrinu i izgled gelata, ne cijene proizvod. Zato razmišljam raditi male isporuke – u malim vitrinama i nekim staklenkama”, ističe.
Na pitanje koji je najegzotičniji okus koji su radili, odgovara bez zadrške: “Zova je bila egzotična, a ananas je uvijek hit kada ga imamo. U posljednje vrijeme imamo gelato s keksom, kremom, čokoladom i preljevom od šumskog voća”, naglašava posebno sladoled koji je posebno popularan među turistima.
Za kraj, vlasnik naglašava: “Sve što radimo – radimo s ljubavlju. U našim lokalima rade naša djeca i na to smo posebno ponosni. Zato vjerujem da ovaj posao može rasti. Ali ne na kvantiteti – nego na kvaliteti.”
Scena.ba
