Pjesma “Bože živi, blagoslovi” poznata je hrvatska domoljubna budnica koju je napisao pjesnik Petar Preradović, a uglazbio skladatelj Ivan pl. Zajec. „Ova je pjesma u 19. stoljeću bila jedna od najvažnijih hrvatskih budnica i imala je status neslužbene hrvatske himne sve do prihvaćanja današnje himne. Napisana je davne 1870. godine“, saznajemo za nacional.hr od dr. Vlatke Šelimber Ivanec, voditeljice Interpretacijskog centra Kuća Petra Preradovića u Grabrovnici.
Sve do početka 20. stoljeća pjesme poput “Još Hrvatska ni propala” Ljudevita Gaja, Preradovićeva “Bože živi” i “Lijepa naša” Antuna Mihanovića natjecale su se za status nacionalne himne.
Antun Mihanović objavio je pjesmu “Horvatska domovina” puno ranije 1835. godine. Popijevka se pod nazivom „Lijepa naša domovino“ prvi put spominje tek 1864., a krajem stoljeća taj je naslov u potpunosti zamijenio originalni naziv.
No, „Lijepa naša“ postala je neslužbena hrvatska himna tek 1907. a izvodila se u svečanim prilikama prije, između, ali i nakon dva svjetska rata. Službeni status dobiva krajem veljače 1972. godine kao himna bivše jugoslavenske Republike. Od 1990. je himna samostalne Hrvatske.
Ulazak u duh toga vremena
Rodni dom Petra Preradovića u Grabrovnici podignut je u 18. stoljeću. U njoj se 19. ožujka 1818. godine rodio jedan od najvećih hrvatskih pjesnika – Petar Preradović. Kuća je za vrijeme Vojne krajine služila kao graničarska “štacija”.
Kuća P. Preradovića Photo: Nikola Zoko
„Kada dođete u naš interpretacijski centar, vi ćete sa sobom ponijeti doživljaj. Nećete se samo iz daljine diviti zaštićenim izlošcima, već ući u duh tog vremena. Tako možete pisati tintom i perom kao u 19. stoljeću, sjediti u replici školske klupe iz tog doba, vidjeti stihove pjesama i upoznati životni put Petra Preradovića kao cjelovite osobnosti: vojnika, pjesnika, ali i čovjeka“ – rekla je Šelimber Ivanec.
U lipnju 2019. godine obnovljena rodna Kuća Petra Preradovića službeno je otvorena za javnost.
Cijela Kuća prožeta je multimedijskim te interaktivnim sadržajima poput holograma Petra Preradovića, a interaktivnim sadržajem mogu se dovršavati pjesme, slagati stihovi te preslušavati skladbe nastale na temelju Preradovićevih pjesama. Posebno se ističe dvorana ilirizma koja je posvećena Petru kao vojniku, pjesniku te domoljubu. Tu je replika Petrove generalske uniforme, ploča Muževi ilirske dobi, oslikana na zidu pjesma Zora puca, bit će dana! te knjižnica Nove pjesme.
Uz rodnu kuću nalazi se i prekrasan park posvećen himnama svijeta. Upravo ovdje mogu se pronaći zanimljivosti kao što su najdulja himna na svijetu, najstarija himna i mnoge druge. Šetnja ovim parkom pretvara se u zanimljivo putovanje kroz glazbu, kulturu i identitet brojnih naroda.
Unuka Petra Preradovića
Malo je poznato da tekst himne koju zna svaki Austrijanac potpisuje Paula von Preradović, književnica rođena u Beču koja je odrasla u Puli, unuka književnika Petra Preradovića. Autorica lirskih tekstova i romana Pave i Pero napisala je tekst nove austrijske himne koja je uvedena nakon Drugog svjetskog rata.
Zemljo gora, zemljo na rijeci (Land der Berge, Land am Strome) na adaptiranu glazbu Wolfganga Amadeusa Mozarta. Paula je umrla 1951. u Bečkoj privatnoj klinici. Dobila je počasni grob na Bečkom središnjem groblju uz austrijske velikane. Na sprovodu su Bečki dječaci pjevali austrijsku državnu himnu.
Prva austrijska himna bila je “Bože, čuvaj našega cara”, koju je za cara Franju I. napisao J. Haydn i pjevala se sve do raspada Austro-Ugarske.
Paula je često pronalazila teme u hrvatskoj prošlosti, ali je pisala na njemačkom. Prvu pjesničku zbirku, Južno ljeto posvetila je pradjedu, djedu i ocu. Napisala je Legendu o kralju Slavcu i pjesmu Pjesniku Petru Preradoviću. Zbirka Dalmatinski soneti iznimno je dragocjena jer je u njima opisivala živost, vrijednosti i ljepote hrvatske obale.
Zanimljivosti o himnama svijeta
U parku Petra Preradovića možete pronaći i poslušati neke od najpoznatijih himni. To su svakako francuska Marseljeza i britanska God Save the Queen, ali i europska Oda radosti. Odu je njemački pjesnik Friedrich Schiller napisao 1785. slaveći ideal bratstva i ujedinjenosti čovječanstva. Skladatelj Ludwig van Beethoven ju je uvrstio u završni stavak svoje Devete simfonije. Beethovenova glazba je 1972. i 1985. prihvaćena prvo za himnu Vijeća Europe, a potom za europsku himnu.
No, svaka himna ima svoju priču. Neke zemlje čak i dijele himnu. Češka i Slovačka, koje slave gotovo 34 godina od sretnog razvoda u kojem nije bilo žrtava, mirno su se dogovorile i o himnama. Kako se pjesma sastojala od čeških i slovačkih strofa, bilo je jasno kome što pripada.
Francusku Marseljezu napisao je francuski časnik C. J. Rouget de Lisle, kao bojnu koračnicu u ratu protiv prusko-austrijske koalicije. Za to mu je trebala tek jedna noć 1792. godine. Dobrovoljci iz Marseillea prenijeli su je u Pariz, a puku koji je jurišao na kraljevski dvorac Tuileries stihovi “Naprijed, djeco domovine, dan je slave stigao” poslužili su i kao bojni poklič. Nakon toga je postala omiljena u cijeloj zemlji. U listopadu 1792. bila je proglašena himnom Republike, a 1795. francuskom nacionalnom himnom. Dva puta je bila zabranjena: zabranili su je Napoleon i Napoleon III.
Zbog svojeg revolucionarno-domoljubnog naboja Marseljeza je s vremenom postala popularna i izvan granica Francuske. Mogla se čuti na koncertima Metallice u Francuskoj, a Serge Gainsbourg razljutio je Francuze kada je himnu obradio u reggae ritmu – zbog nje je dobio nekoliko prijetnji smrću od vojnika, kao i nacionalističkih grupa. 1980. godine na jednom od Gainsbourgovih koncerata u Strasbourgu (gdje je i nastala himna) zaprijetila mu je grupa legionara. No Serge je pak himnu otpjevao, ali u originalu – a capella, u čemu su mu se pridružili legionari i publika.
Britanska himna God, Save the Queen miroljubiva je himna i svojevrsna molitva za dobrobit kraljice koju ne pjevaju samo Britanci. Jedna je od dviju himni Novog Zelanda i Australije te ostalih zemalja unutar Commonwealtha. Britanska himna nadahnula je Beethovena, a Freddy Mercury izvodio ju je zaogrnut crvenim plaštem i s krunom na glavi. Smrću kraljice i proglašenjem kralja Charlesa III. naziv britanske himne mijenja se iz God Save the Queen u God Save the King, baš kao i dijelovi teksta koji se odnose na kraljicu. Smatra se da je britansku nacionalnu himnu napisao pjesnik Henry Carey. Izvodila se od 1745., a službeno je proglašena državnom himnom 1825.
Četiri europske himne bez teksta
Himna Bosne i Hercegovine zove se Intermezzo i prihvaćena je za himnu 1998. godine. Skladao ju je Banjalučanin Dušan Šestić, a ako vam nije poznat on, možda vam je poznatija njegova kćer Marija Šestić koja je 2007. godine predstavljala BiH na Eurosongu u Helsinkiju s pjesmom „Rijeka bez imena“. No, vratimo se na himnu.
Bez teksta je i španjolska državna himna zove se Marcha Real i riječ je o skladbi koja je tijekom 18. stoljeća služila za počasni marš. Za ovu skladbu napisano je nekoliko tekstova, pa je i sama himna u nekoliko navrata korištena s tekstom, Međutim, bilo je teško pronaći tekst koji bi ujedinio zemlju u kojoj postoje vječite tenzije između Katalonaca, Baska i ostatka Španjolske. Godine 1978. odbačena je i posljednja verzija koju je odobrio nacionalistički lider i general Francisco Franco, te se danas španjolska himna službeno izvodi bez teksta.
Himna San Marino također će vas ostaviti bez teksta. Zove se Inno Nazionale i skladao ju je violinist Federico Consolo. Talijanski pjesnik Giosue Carducci napisao tekst koji će ju pratiti, on se službeno ne izvodi niti pjeva na ceremonijama . Baš kao i San Marino, ova pjesma je kratka i sastoji se od svega četiri kratke kitice. Nije ju teško zapamtiti ni pjevati, ali eto, San Marino je odlučio biti dio instrumentalnog kluba.
Kosovska himna usvojena je 2008. godine, a odabrana je i djelomično jer se ne referira ni na koju određenu etničku skupinu ili političku ideju. Postoji neslužbeni tekst koji ide uz nju, a koji se referira na vrline hrabrosti, ljubav prema zemlji i orlove kao jednu od pjesničkih slika i simbola. Himnu je skladao Mendi Mengjiqi, a među ostalim konkurentima bila je i Oda radosti koja je danas himna Vijeća Europe.
Najstarija i najduža himna
Najstarija poznata zapisana melodija i himna na svijetu je huritska himna (Hymn to Nikkal). Nastala je oko 1400. godine prije Krista u gradu Ugaritu (današnja Sirija). Pronađena je na glinenim pločicama ispisanim klinastim pismom zajedno s uputama za sviranje na liri. Posvećena je Nikkal, huritskoj božici plodnosti i mjeseca. Pločice su otkrivene tijekom arheoloških iskapanja ranih 1950-ih godina u Kraljevskoj palači u Ugaritu.
Ako tražite najstariju državnu himnu koja je i danas u službenoj upotrebi, to je nizozemska himna “Wilhelmus”. Njezin tekst datira između 1568. i 1572. godine, što je čini najstarijom na svijetu po službenom statusu
Titulu najduže himne na svijetu dijele Grčka i Urugvaj, ovisno o tome gleda li se dužina teksta ili trajanje izvedbe. Najduža po tekstu je Grčka himna “Himna slobodi” (Imnos eis tin Eleftherian). Sastoji se od čak 158 strofa. Napisao ju je Dionýsios Solomós 1823. godine, a službeno je himna Grčke i Cipra. U službenim se prilikama izvode samo prve dvije strofe.
Najduža po trajanju je Urugvajska himna “Orientales, la Patria o la Tumba. Traje oko 6 minuta u svojoj punoj verziji. Službeno je usvojena 1833. godine, a njezini autori su Francisco Acuña de Figueroa i Fernando Quijano
Scena.ba
