Moderni automobili zaista su tehnološki napredniji, ali mnogi vozači primjećuju zabrinjavajući paradoks: što su automobili “pametniji”, to vožnja postaje lošija. Dok proizvođači automobila hvale sigurnosne sustave i digitalne inovacije, sve je glasniji glas vozača koji tvrde da tehnologija nije uvijek saveznik na cesti.
U zadnjih desetak godina teško je ostati ravnodušan prema bujici zaslona i tehnoloških rješenja. Autoindustrija je doživjela transformaciju koja, čini se, premašuje cijelo prošlo stoljeće razvoja, jer automobili još samo nisu poletjeli. Proizvođači godinama forsiraju narativ da digitalna sučelja predstavljaju evoluciju u odnosu na tradicionalne kontrole, no realnost na terenu priča drugu priču. Digitalizacija zasigurno ima svoje mjesto u modernom vozilu, ali autoindustrija je odavno prekoračila granicu gdje praktičnost prelazi u pretjerivanje. Mnogi se vozači žale da mnoge od hvaljenih inovacija na kraju ispadaju ono što jesu – marketinški trikovi i tehnološke atrakcije bez stvarne vrijednosti. Funkcije koje će prosječan vozač aktivirati nekoliko puta, a češće redom gasiti čim upali motor. Pitanje koje se nameće je jednostavno: za koga su zapravo napravljeni svi ovi sustavi i koliko će trajati?
Preopterećenje zaslonima odvlači pažnju Utrka proizvođača ka sve većim zaslonima postala je prava opsesija industrije. Paneli čija je dijagonala odavno prešla 10 inča postali su standard, iako nitko od vozača nije tražio takve dimenzije. Marketinški odjeli obvezno u materijalima navode veličinu zaslona kao adut, ali stvarnost je drugačija – s vremenom se javljaju šumovi, škripanje i zazori na mjestima montaže, čak i kod vrlo skupih automobila.
Najveći problem nije sam zaslon, već prebacivanje osnovnih kontrola na njega. Vozači sve češće moraju skidati pogled s ceste kako bi regulirali klimatizaciju, podesili grijanje sjedala, promijenili radio stanicu ili isključili start/stop funkciju. Ono što je nekada bilo jednostavno pritiskanje prekidača sada zahtijeva navigaciju kroz izbornike dok vozilo juri cestom. Čak je i Euro NCAP od 2026. najavio penale za proizvođače čiji automobili imaju sve ubačeno u zaslon. Ne zaboravimo da se zaslon povremeno zaledi i odjednom u vožnji ostajete bez klime, radija i ostalih funkcija. Negdje se morate zaustaviti, kako bi auto po onoj staroj upalili i ugasili da bi resetirali sustav i oživjeli zaslon. Frustrirajuće, zar ne?
Frustrirajući pomoćni sustavi koji ometaju više nego što pomažu Nadmetanje s brojem ADAS sustava, brojeći ih u desetinama, vozači doživljavaju kao konstantnu borbu protiv vlastitog automobila. Čim se pokrene motor, počinje ritual isključivanja sustava: start-stop, upozorenje na brzinu, pomoć pri zadržavanju u traci, detekcija umora vozača itd. Posebno su problematični sustavi za zadržavanje u traci koji reagiraju na neravne ili loše označene linije, konstantno korigirajući volan kada to nije potrebno. Tko se prvi put susretne s tim u novonabavljenom automobilu ima problema. Kamere za prepoznavanje umora često pogrešno tumače situacije, dok upozorenje na brzinu šara s detekcijom. Ironija je u tome što vozači moraju ponoviti cijelu proceduru svaki put kada upale vozilo. Sustavi zamišljeni za sigurnost postaju izvor distrakcije i još jedne frustracije.
Automatsko gašenje motora – pomoć koju nitko nije tražio Još jedna “inovacija” koja ovisi o premisi da automobil zna bolje od vozača što mu treba. Vozač se čak i ne mora potpuno zaustaviti, dovoljno je da brzina padne na svega nekoliko km/h i motor se automatski gasi. Bez obzira na to je li vozač u tom trenutku u vožnji sporim naseljenim ulicama s gusto parkiranim automobilima ili prilazi raskrižju odakle se mora brzo uključiti na cestu – start/stop zna iznenaditi i u trenutku isključiti i uključiti motor.
Foto: Shutterstock Problem može nastati u bezbroj svakodnevnih situacija. Kombinirano sa sustavima koji se resetiraju pri svakom paljenju, ova funkcija stvara dodatnu frustraciju.
Inteligentni asistent brzine – Još pametniji automobil Od srpnja prošle godine, svi novi automobili koji se prodaju u EU moraju imati ISA (intelligent speed assistance) – sustav koji nas zvukom i bljeskanjem upozorava na prekoračenje brzine, ali koji u određenim situacijama oduzima gas i kontrolira brzinu umjesto nas. Sve upućuje na to da se ovo tek zahuktava. Uz više senzora, bolje kamere i podatke o prometu u stvarnom vremenu, budući sustavi će podešavati brzinu ne samo prema znakovima, već i prema stanju ceste, vremenskim uvjetima ili gužvi. Vozilo će imati više informacija od vozača — i koristit će ih da ga ispravlja. Istodobno, razvoj umjetne inteligencije omogućit će da automobil analizira naš stil vožnje i daje preporuke za rutu, tempo i način ubrzavanja, optimizirajući potrošnju i sigurnost. Moderni automobili počinju sve više odlučivati umjesto nas i ograničavati nas.
Veza između tehnologije i lošije vožnje Postavlja se pitanje: koliko tehnološko preopterećenje doprinosi pogoršanju kvalitete vožnje? Vozači provode više vremena upravljajući zaslonima nego što promatraju cestu. Istodobno, konstantna upozorenja stvaraju stres i rastresenost kod vozača. Automobili su postali kompleksni računalni centri na kotačima, gdje se od vozača očekuje da budu istodobno profesionalni vozači, IT stručnjaci i operateri sustava. Umjesto fokusa na vozilo i okolinu, pažnja se raspršuje na desetke digitalnih sučelja i asistenata koji “pomažu”. Tehnološki napredak u autoindustriji nije sporan, ali način implementacije jest. Proizvođači su zaboravili osnovni princip: automobil je prije svega alat za prijevoz, a tek onda platforma za tehnološke eksperimente. Jedno je jasno: dok se industrija fokusira na impresivne specifikacije i broj sustava, kvaliteta vožnje opada.
Scena.ba
